S jedne se strane vodstvo HDZ-a kune u jedinstvenu i discipliniranu potporu Kolindi Grabar-Kitarović u kampanji za predsjedničke izbore, dok s druge saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač izjavljuje da se u toj kampanji događaju podmetanja i konstrukcije kojima je cilj naštetiti Kolindi. Također, novinari se pitaju neće li birači kojima se nimalo ne sviđa Plenkovićevo ljevičarstvo kao i oni kojima je puno prihvatljiviji desničar Miroslav Škoro predsjednici okrenuti leđa. Uglavnom, oko potpore HDZ-a aktualnoj šefici države prilično je dramatično.
No je li stranka Kolindi za novo natjecanje za Pantovčak uopće bila potrebna, osim kao sudionik u financiranju kampanje? Mislim da nije. U mandatu na izmaku ona je postala sama svoja stranka i vjerojatno će od privlačnosti koju je tako zaslužila potporom vodstva HDZ-a nešto izgubiti. Da nije pravila neke ustupke Plenkoviću kako bi osigurala njegovu potporu njezina bi uvjerljivost bila veća i HDZ bi joj još manje bio potreban. Vodstvo HDZ-a bila je uvelike nadrasla, stekla autoritativnost mnogo veću od one koju su imali Banski dvori, i da je s tim kapitalom išla u predsjedničku kampanju bez potpore stranke, vjerojatno bi postigla veći uspjeh.
Ovako, ona se “vratila” u moćni HDZ, ali se vratila i u njegove slabosti. Na primjer, kad bi dobila samo onoliko glasova koliko bi ih dobio Plenković da je kandidat, izabrana ne bi bila. Prema tome, ona će i ovako, s potporom HDZ-a, morati u kampanju unijeti svoga vlastitoga mnogo više od koristi koju ima od podrške stranke. Na sreću, toga vlastitoga ima posve dovoljno, pogotovo u usporedbi sa Zoranom Milanovićem i Miroslavom Škorom, koji su “po prirodi” nespojivi s Pantovčakom.
Milanović je svađalica, uvredljiva, zajedljivac, vječiti mrzovoljnik koji tako reći ni s kim ne zna komunicirati osim sa svojim egom, nemoguće ga je zamisliti kao respektabilnog predsjednika koji se na ravnoj nozi susreće i razgovara sa svjetskom političkom elitom kao što to čini Kolinda. Kolinda je u svemu reprezentativna, Milanović je sa svime u sporu. Još bi manje autoritet na Pantovčaku mogao biti Miroslav Škoro koji tako reći i nema političku biografiju te ga je također nemoguće zamisliti u ulozi vođe, zaštitnika i promicatelja države poznatog i poštovanog u cijelom svijetu kao što je to Kolinda.
Imala potporu HDZ-a ili bila bez nje, ni Milanović ni Škoro Kolindi nisu dostojna konkurencija.
Svoj imidž gradila je tako reći otkad je samostalne Hrvatske, a nisu je okrznuli ni najveći potresi u stranci (Sanader itd.) Sa svojom diplomatskom karijerom i s visokom dužnosti u NATO-u stekla je ugled kao malo koji političar u Hrvatskoj, ako takav uopće postoji.
Zgodna, šarmantna, obrazovana, elokventna i komunikativna, sa znanjem nekoliko svjetskih jezika, šokirala je ljevičarski milje koji je HDZ uvijek izrugivao kao konzervativnu, staromodnu, retrogradnu, ruralnu, zatucanu stranku. Ujedinjuje u sebi modernost i tradiciju, svjetskost i katolički odgoj, elitizam i narodskost, državničko dostojanstvo i nesputano oduševljenje za rezultate hrvatskih sportaša koje prati kao strastvena navijačica.
Nekoliko sam puta napisao kako bi za Kolindu bilo najbolje da preuzme Hrvatsku demokratsku zajednicu te predsjedničku vlast zamijeni izvršnom, ali to se nije dogodilo. No i kao predsjednica države s oskudnim ovlastima učinila je mnogo, pogotovo mnogo za Hrvatsku u svijetu u kojem je našoj zemlji i njezinu gospodarstvu otvorila mnoga vrata i priskrbila poštovanje kakvo prije nje u poslijeratnom razdoblju nikad nismo imali.
Ona je u međunarodnim odnosima bila drugo ime za Hrvatsku, imala je nacionalnu težinu kakva je za Milanovića i Škoru nezamisliva. Stoga se mirne duše za drugi mandat mogla natjecati samostalno, zacijelo bi imala potporu HDZ-a i veću nego kao kandidat te stranke. Stoga je uvjerenje vodstva HDZ-a da će joj potpora stranke biti presudna malo gluma malo umišljenost, jer Kolinda tu potporu ima i bez zauzimanja Plenkovića, Jandrokovića i drugih. Miro Kovač tvrdi da ima podmetanja Kolindi ali da još ni sam ne zna otkud dolaze. No kad se ima na umu njezina besprijekornost u dosadašnjoj političkoj karijeri, ne vidi se otkud bi i kakva bila podmetanja koja bi joj mogla nauditi. Kratko rečeno, posve je suvišna tolika dramatičnost oko udjela HDZ-a u Kolindinoj kampanji, jer drame nema. Zapravo se glavnina birača vjerojatno već dosad odlučila i te se odluke do izbora neće mijenjati.
U svakom slučaju dobro je da bude promjene