Onda, kako vam je u Hrvatskoj? Uživate li u američkom stilu života? Svuda je isto. Okružiše nas kompjutorima, klinci nam se razvijaju u rahitike... Kad sam ja bio njihovih godina, nisi me vidio doma: uvijek na ulici, nogomet, akcija...

A i stariji su se iskvarili. Samo žderu. Sve su to nametnuli Amerikanci. Rastu nam trbušine, a nekad... Nekad smo bili kao Spartanci! Imali ste vi Tita, i on je bio čvrsta ruka. Kao Staljin, je l’ da? Morao je imati gulage, trebalo je nekako održati državu cjelovitom.

Lako je raskomadati državu. Treba je znati održati. Zato Staljina poštuju i danas – takvom me antičko-fašističkom dobrodošlicom zasuo mladi taksist dok još nisam pravo ni povirio kroz prozor njegove Lade na polupuste ponoćne ulice Sevastopolja. Još jedan ruski “gorod-geroj”, grad koji je u svojoj, relativno kratkoj 225-godišnjoj povijesti najmanje dvaput ispuštao dušu za rusku stvar.

Gnijezdo ruske flote
Gnijezdo legendarne ruske flote, gotovo u svakoj svojoj vizuri ispunjen je obeliscima, statuama, memorijalnim parkovima. Ali nema tu mjesta za Puškina, Jesenjina, Čajkovskog ili Mendeljejeva. Barem ne u prvom planu. Ovaj grad od 350 tisuća ljudi zapravo je monumentalni hommage ruskim ratnicima i mornarima.



Jedini je problem u cijeloj priči što Sevastopolj, kao i cijeli, većinski ruski poluotok Krim, već gotovo 20 godina ne pripada Rusiji, nego novoj, postsovjetskoj državi Ukrajini. Nakon kolovoških događaja i teritorijalnog sakaćenja Gruzije, problem Krima sve više se percipira kao svjetski značajna tema. Zapadni političari i mediji posljednjih su tjedana upozoravali da je sljedeća “na jelovniku” oporavljene, neoimperijalne Rusije upravo Ukrajina, odnosno njen strateški atraktivan crnomorski poluotok Krim.

No,  bilo je jasno da je riječ o isforsiranom pokušaju zapadnih lidera da međunarodna zajednica pritisne Moskvu nakon agresije na Gruziju te da se gotovo prizivano nasilje u Ukrajini ne može dogoditi baš tako lako. Međutim, to ne znači da se u skoroj budućnosti neće dogoditi.

– Možda bi doista mogao izbiti rat, ne znam... Naravno da smo uz našu mornaricu. Dojadile su mi već te priče. Neka Kijev ne tjera Crnomorsku flotu s Krima i sve će biti u redu – poručuje mlada Ruskinja Lena, koja u ljetnim mjesecima s megafonom u ruci vodi polusatne ture brodićem kroz Sevastopoljski zaljev, kroz ostatke ostataka nekad strahovite sovjetske pomorske sile. Odnosi su napeti, emocije povišene, a suprotstavljene strane unutar Ukrajine sve manje su zainteresirane za argumente neistomišljenika.

Tatarski problem
Prozapadne snage uvjerene su da se Ukrajina kao država može održati isključivo sklanjanjem pod kolektivni kišobran NATO pakta. Drže da je to potrebno izvesti što je brže moguće. S druge strane, proruska javnost upravo u NATO-u vidi destabilizacijski faktor koji će nužno dovesti do raspada te identitetski podijeljene države.



Međutim, kada se u zapadnim medijima obrađuje krimski separatizam, ponekad se zaboravlja da najopasniji sukob na poluotoku ne tinja između Ukrajinaca i Rusa jer su Ukrajinci ovdje u takvoj manjini da se njihov utjecaj gotovo uopće ne osjeti. Ne mlate se ovdje Ukrajinci i Rusi niti se oskvrnjuju groblja slavenske i kršćanske braće.

Ruskoj dominaciji na Krimu najglasnije se opiru nepokolebljivi povratnici iz egzila Uzbekistana i Tadžikistana: krimski Tatari. Nekad moćan narod s jednom od najvećih europskih država, čijem je kanu ruski car plaćao danak sve do kraja 18. stoljeća, u 21. stoljeću sebe naziva autohtonim na poluotoku i zahtijeva nacionalnu autonomiju.

– Da nema Tatara, Krim bi odavno bio dijelom Ruske Federacije – smatra sevastopoljski povjesničar Dmitrij Vitvickij, član Bloka Julije Timošenko.

Tatari s populacijom od oko 250.000 ljudi čine 13 posto krimskog stanovništva. Jedan su od gotovo istrebljenih sovjetskih naroda iz ere Staljinove strahovlade. Zbog postojanja tatarske legije u sklopu nacističke vojske, kao i suradnje vjerskih i političkih vođa s njemačkim okupatorima, Staljin je krimske Tatare kolektivno optužio za kolaboracionizam, a njihovo nacionalno pitanje jednom za svagda odlučio riješiti “humanim preseljenjem” cjelokupne populacije u srednju Aziju.

Pritom je od gladi i bolesti izginulo više od polovice tog sunitskog muslimanskog naroda. Rehabilitirani su tek za vladavine Hruščova, a na Krim su se počeli vraćati 90-ih.

–  Mi smo prognanici, ovo je naša domovina, a vlast nas tretira kao imigrante – priča Zair, mrki plećati bradonja čvrstog stiska ruke. Zair me posjeda u tatarskom ikonografijom urešenu ladu pa krećemo u Bahčisaraj, drevnu prijestolnicu krimskih kanova, koja se ugnijezdila ispod spektakularne klisure, s obnovljenom medresom i oskrvrnutom mogilom koja čuva ostatke oko 15 krimskih kanova.

U Bahčisaraju živi 65-godišnji Mustafa Džemiljev, čovjek čije je obrazovanje “15 godina po sovjetskim zatvorima i radnim logorima”, jedini je zastupnik krimskih Tatara u Verhovnoj Radi u Kijevu. Sićušni i tihi Džemiljev puši cigaretu za cigaretom i strpljivo daje intervjue za AFP, New York Times i druge svjetske i domaće medije. Neki od njih spremaju se potom u Abhaziju, koja je postala “in” destinacija za zapadne novinare.

– Ne poznaju osobito dobro stanje, ali opet bolje od ruskih kolega koji ga, doduše, poznaju, ali iz jasnih razloga iskrivljuju informacije – kaže Džemiljev, koji je predsjednik Medžlisa krimsko tatarskog naroda, službeno nepriznatog tatarskog parlamenta, ali tijela koje ima golem utjecaj na ponašanje spomenute manjine na Krimu.

Mornari protiv NATO-a
Džemiljev je izraziti protivnik nasilja, no sve teže uspijeva kontrolirati frustracije unutar tatarske manjine, u kojoj se počinju razvijati i ekstremističke frakcije. Kaže kako je Tatarima najveći problem prijetnja nestankom jer su Sovjeti uništili sve tragove njihove kulture.

– Tražimo nacionalnu teritorijalnu autonomiju na području cijelog poluotoka Krima. Ne želimo biti iznad ostalih konstitutivnih naroda, nego jedan od njih. Krimskotatarski mora postati jedan od tri službena jezika, i mora se dokinuti diskriminacija Tatara pri primanju u državne službe.

Upravo bi proporcionalna zastupljenost Tatara u administraciji pomogla derusifikaciji. Poznato je da su najveći zagovornici ukrajinske cjelovitosti na Krimu upravo Tatari. No, zauzvrat dobivamo jako malo od Ukrajine. Smatramo da je ulazak u NATO hitan prioritet Ukrajine. U pitanju je njena teritorijalna opstojnost – smatra Džemiljev.



Provevši nekoliko dana na Krimu, uglavnom sam se morao navikavati na neočekivane reakcije sugovornika s obzirom na poziciju koju sam očekivao da će zastupati. Tatari muslimani veličaju NATO retorikom koju biste očekivali čuti u Bruxellesu, a ne u Bahčisaraju, ukrajinski vojaci mu se protive, a proruski političari pak tvrde da zagovaraju cjelovitost Ukrajine i optužuju ruske specijalne službe za provociranje konflikata!

Dvojica 20-godišnjih mornara u glavnom gradu Krima Simferopolju (pripadnici ukrajinskog dijela Crnomorske flote), bez oklijevanja su mi iznijeli sljedeće viđenje:
– Rata neće biti jer Ukrajina ne želi ratovati s Rusijom. Poznato je da naša javnost ne podržava ulazak u NATO. Kad se zakuhalo u Gruziji, u jednom trenutku stavili su nas u stanje borbene spremnosti, ali hvala Bogu, smirilo se.

NATO nam u tom okršaju ne bi pomogao, kao što nije pomogao ni Gruziji.
S druge strane, vrh lokalne vlasti u izrazito proruskom Sevastopolju (koji bi se, prema nekim teorijama, mogao odcijepiti čak i kada to ostatku Krima ne bi uspjelo), poziva se na niz socioloških istraživanja po kojima je podrška NATO-u u Ukrajini navodno već godinama u konstantnom porastu. Tvrde da Sevastopoljani, gotovo dva desetljeća nakon raspada SSSR-a, počinju cijeniti ukrajinsku državu i osjećati je kao svoju.

– Konflikt može biti isprovociran isključivo izvana! – uvjerava Vladimir Kazarin, dopredsjednik sevastopoljske administracije.

– Ruski mediji dolaze na antiameričke i slične prosvjede, pa snimaju nekakve krupne kadrove u kojima izgleda kao da je riječ o dramatičnim mitinzima, a zapravo je riječ o nekoliko desetaka ekstremista. Građani žele poštovanje i prijateljske odnose s Rusijom. Ali vide ljudi što se događa svih ovih godina. Ne želi Sevastopolj slati svoju djecu u Čečeniju, Dagestan i Južnu Osetiju niti će za nečije interese glumiti Kosovo — poručuje Kazarin.

Ruske investicije
Međutim, povjesničar Dmitrij Vitvickij iz Bloka Julije Timošenko upozorava da je Kazarin mnogo proruskije orijentiran nego što će to priznati u intervjuu. Investicije kojima se lokalna vlast diči velikom većinom dolaze iz Moksve.

– Vidite li ono veliko zdanje s druge strane zaljeva? To je Lužkov dao novac za gradnju supermodernog sveučilista, filijale moskovskog MGU-a. To je zapravo tvornica kadrova koji će u budućnosti artikulirati rusku propagandu na ovim prostorima.

Ne razumijem pasivnost Kijeva i predsjednika Juščenka. S jedne strane, hrli u NATO, s druge strane ne ulaže ništa u Krim, dok Rusi ovdje podižu škole, a njihovi crnomorski oficiri zarađuju dvostruko više od ukrajinskih. Nije mi jasno niti što rade naše tajne službe kada je jasno da njihovi ruski kolege ovdje i te kako rade posao - kaže Vitvickij.

I taksist s početka ovog teksta i voditeljica brodskih ekskurzija Lena slažu se da je turistička sezona na Krimu ove godine podbacila. Taksist, očekivano, smatra da je to zbog rata u Gruziji, dok Lena podsjeća da su im dio klijenata mogle oteti i Rusima sve jeftinije destinacije u Egiptu i Turskoj.

Usprkos tankerima, podmornicama, ratnim razaračima i ne osobito čistom moru, Krim je već desetljećima kultno ljetovalište za stotine milijuna potencijalnih turista iz cijelog bivšeg SSSR-a. No, još prije Narančaste revolucije, koja je polarizirala Ukrajinu, djevojke iz njena zapadnog središta Lviva (Lavov) govorile su nam kako ih krimski konobari ignoriraju kada naruče piće na ukrajinskom jeziku.

Bilo da je radikalno etnocentrički ili blago patriotski izražen, ruski sentiment je ovdje takav da je teško zamisliti kako u njegov svijet, u tu smjesu ponosa, tradicije, osjećaja nepravde, nacionalnih mitova i uspomena, uđe kakva NATO-ova mornarica. Ovdje tu mogućnost mnogi doživljavaju kao poniženje, čak i ugrozu. Velika, krucijalna dvojba za budućnost Ukrajine glasi: odabrati prokušanu, navodno sigurniju politiku svrstavanja ili pokušati balansirati s neutralnošću kako bi se spriječilo da se preko teritorija Ukrajine i njenih naroda slamaju koplja velikih sila.

Video sadržaj

72

KURSK

Pojavila se snimka: Pogledajte kako su Ukrajinci projektilima ATACMS napali rusku zračnu bazu

'SHARING IS CARING'

Na Facebooku 'osvanuo' zanimljiv oglas: Poklanja se posuđe na zagrebačkoj Knežiji, ali postoji jedna caka

39

slažete li se?

Ovaj hrvatski grad prozvali su balkanskim Disneylandom: 'Precijenjen je i pun turista'

Drugačije iskustvo

U jednom našem gradu nalaze se čarobni kameni labirinti: Posjetitelji tvrde da im pružaju unutarnji mir

Instagram gori

Ova lampa zapalila je društvene mreže, a svatko je može imati u svom domu

Europski gigant na koljenima. Direktor dao ostavku dan nakon zahtjeva za stečaj, a evo kako je sve krenulo po zlu