– Vojislava Blaževića znam od 90-tih kad je radio u pošti. Bio je jedan normalan dečko, vesele naravi, u prijateljskim odnosima sa svima, koji je radio usluge za kavu i obično hvala. Za ovu glupost da mi je Vojo bacio bombu u restoran Babilon početkom 90-tih saznao sam od supruge, koja je to pročitala u novinama. Tada je u Babilonu spavalo 100 unproforaca i nije mogla proći muha da ne bude primijećena, a kamoli bomba – svjedočio je poduzetnik Tomislav Horvatinčić na suđenju Blaževiću optuženom da je u siječnju podmetnuo dvije eksplozivne naprave na pruzi i na autobusnoj stanici u zapadnom dijelu Zagreba i ugrozio živote desetak osoba.
S Blaževićem je 90-tih Horvatinčić bio u odnosima u kakvima je, pojasnio je, ovaj bio sa svim poduzetnicima u Svetoj Nedjelji. Nikad nisu bili u sukobu. Pred sutkinjom zagrebačkog Općinskog kaznenog suda Jasnom Rađenović svjedočio je i Dražen Maskalan iz Županijskog centra za obavješćivanje (služba 112). Kazao je da ga je 11. siječnja, šest minuta iza ponoći, nazvao muškarac i rekao mu da je na autobusnoj stanici na križanju Aleje Bologne i Gospodske ulice bomba. – Razgovor s njim trajao je kratko, možda minutu, dvije. Govorio je nepovezano, da je na stanici bomba, da se nešto pomaknulo, da se vide nekakve žice. Možda smo izmijenili dvije, tri rečenice, rekao sam mu da ostane na liniji, da ću ga povezati s policijom, no poziv se prekinuo prije nego što se policija javila na moj poziv – svjedočio je Maskalan.
Inače, Blažević je ranije u svojoj obrani sam kazao da je te noći zvao službu 112. Svjedočila je i Blaževićeva prijateljica Renata Martinović s kojom je u noći na 11 siječnja njezinim autom trebao ići na put u Austriju u kupnju letačke opreme. Trebali su se naći ispred King Crossa, a po noći su putovali, tvrdi, kako bi ujutro rano došli u trgovine. Inače, Martinović je kazala da je Blaževića upoznala 2011., kada je preko Kolektive kupila bon za paraglajding. A on joj je ubrzo postao instruktor letenja. Ona je iz Siska krenula oko 23 sata i čuli su se na mobitel nekoliko puta, a kako je bio zaboravio vozačku dozvolu rekao joj je da se vraća kući i zamolio ju je da ga “pokupi” na Aleji Bologne. Zadnji put su se čuli kad je bila u Novom Zagrebu, a malo poslije kad je došla do križanja Aleje Bologne i Gospodske ulice vidjela je gužvu i policiju oko autobusne stanice.
– Parkirala sam i pokušala ga nazvati da sam stigla i da krećemo, ali nije se javljao. Preparkirala sam se, a i iz auta mi se učinilo da on leži na cesti. Dotrčala sam na križanje, ali policija mi nije dala da priđem bliže. Rekla sam im da ga poznajem i ostavila svoje podatke, a oni su mi samo govorili “maknite se gospođo”. Vidjela sam da je živ jer je jaukao i komunicirao s policijom, davao je nečiji broj mobitela. Nisu mi rekli ni u koju bolnicu su ga odvezli jer da ću to saznati naknadno – svjedočila je Martinović. Na pitanje tužiteljice u kakvom je odnosu bila s Blaževićem kazala je da su bili jako dobri prijatelji i da ne misli da to više nisu. Optuženog Blaževića na pitanje njegova odvjetnika Davora Cahuna opisala je kao veselu, opuštenu osobu, koja voli ljude. Suđenje se nastavlja sutra.
>>'To o bombi na lokal Horvatinčića, to je sve rekla-kazala'
