Može li se za HRT govoriti da je javni medij, ili je HRT zapravo sve vrijeme državna, stranačka radiotelevizija? Naime, proteklih nekoliko tjedana političari se više nimalo ne libe govoriti o “stranačkoj televiziji”, o tome da vladajuća većina ima pravo promijeniti vodstvo HRT-a, da je glavni prisavski ravnatelj “netko tko je s politikom došao, a s politikom će i otići”, a iz jednih se zastupničkih usta moglo čuti i to da će “prva stvar nakon što HDZ dođe na vlast biti čistka na HRT-u”. Naravno, HRT ima javnih sadržaja (posvećenih kulturi, znanosti, poljoprivredi, umirovljenicima...), no političare očito zanimaju samo dvije-tri udarne informativne TV emisije (Dnevnik, Otvoreno) i cjelokupni rad HRT-a prosuđuju samo na osnovi toga koliko se često ili rijetko te lijepo ili ružno u tim emisijama govori o njima. Ako su nezadovoljni, nekako se zna što slijedi. Je li to onda klasičan primjer uspostavljanja stranačke televizije?
Prijelomna 2001.
– Da. I zbog toga državnu, odnosno stranačku televiziju imamo stalno, uz jedan kraći, prijelomni trenutak koji se dogodio 2001. kada je Programsko vijeće HRT-a formirano od 22 predstavnika ustanova i udruga civilnog društva, a po jednog su člana imali pravo imenovati predsjednici države, Sabora i Vlade. Vijeće je tada imalo 25 članova i ono je u tom sastavu sasvim sigurno puno bolje predstavljalo javnost u odnosu na ono što se događalo poslije kada su, kao, tu javnost u Vijeću predstavljali oni koji su tamo postavljeni u dogovoru s političkim elitama kao nadglednici. To “civilno” Vijeće bilo je potencijalno dobro rješenje, kao koncept, no bilo je preglomazno i njime se teško upravljalo. Trebalo je samo smanjiti broj članova Vijeća – kazao nam je akademik Vlatko Silobrčić koji je od listopada 2001. do podnošenja ostavke u veljači 2003. bio predsjednik Vijeća HRT-a. A neopozivu ostavku podnio je, kako je tada rekao, zbog neslaganja s novim načinom izbora vijećnika tako da stranačka politika izravno sudjeluje pri biranju.
– I, apsolutno, od tada do danas opet imamo državni, stranački HRT. To se najbolje vidi po tome koliko stranke vode računa o javnim, a koliko o stranačkim interesima. Jer, koja god stranka dođe na vlast, najprije zadovoljava svoje stranačke interese, u što svakako spada i HRT, kao najmoćniji medij, pa ga svaka vlast želi imati pod kontrolom. A ovo što se sad događa, upravo je to. I zato bi javnost takvom odnosu politike prema HRT-u trebala odmah reći: “Dosta!” – reče Silobrčić.
Rezervni sastavi
– Problem je što je zbog HRT-a bilo najviše promjena zakona. To pokazuje da je javni servis uvijek bio od interesa ljudi koji su na vlasti. Svima je njima bilo važno ovladati HRT-om i zato su se zakoni mijenjali. O tome nema nikakve dvojbe. To je činjenica. I zato se kod nas već i očekuje da kada dođe do promjene vlasti mora doći i do promjena na HRT-u, kojem tepamo da je javni medij. Znači, svaki put kada se promijeni vlast, odmah slijede i promjene na HRT-u. Krivo mi je što tada uvijek neki rezervni sastav ljudi zaposjedne informativni program. Već smo umorni od toga da na HRT-u stalno postoje ti rezervni sastavi koji se izmjenjuju ovisno o tome tko preuzme političku vlast – kaže profesorica medijske etike Gordana Vilović.
>> Od 10 ravnatelja HRT-a puni mandat odradili samo A. Vrdoljak i M. Galić
>> Radman razriješen dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, za vršitelja dužnosti imenovan Kovačić!
Zamisli da Američku državnu televiziju vodi Sirijac a vijesti uredjuje Iračanin