Vjerojatno ni jedan narod nije u posljednje vrijeme toliko bezobrazno izvrijeđan kao Grci – od duhovitih i kvaziduhovitih internetskih viceva do nediplomatskog istupa češkog predsjednika Václava Klausa koji ih je proglasio lijenčinama koji cijele dane leže pod čempresima i piju ouzo.
– Mogli bismo tako onda reći i da Česi sjede cijeli dan u podrumima i piju pivo. Ne samo da je neumjesno, nego je i netočno – govori Nikica Jeftić, Zagrepčanin koji 20 godina živi – i radi – u Grčkoj. No, tako je to kad se narod svede na stereotip.
- Grčki je mentalitet poseban, Grci jesu drugačiji, ali cijeli je Mediteran drugačiji, ritam života je drugačiji, drugačija su očekivanja - nastavlja Jeftić secirajući mentalitet, pogotovu u svjetlu grčke krize. Spas u divljem čičku – Grci imaju taj imidž opuštenosti, nije ih briga, uživaju prikazivati se u tom svjetlu. Na štandu informacija, objasnit će vam preko volje. Ali ako isto pitanje postavite nekome na ulici, ne samo da će vam objasniti nego će vas i odvesti ondje – objašnjava inherentnu dihotomiju. Nisu uvijek dobro organizirani, niti sistematični, ali su izvrsni improvizatori, odlični u rješavanju problema. Kad nešto zapne, zovite Grke! Rade u svom tempu. Zapadnjaci rade od 9 do 17 i radit će takvim tempom da završe do kraja radnog dana. Grk ne, on će ostati dva-tri sata dulje i nikad neće prigovoriti.
– Po statistikama, Grci rade najviše sati u Europi, no stvar je u efikasnosti. No, ovdje – u privatnom sektoru - nikada nitko nije postavio pitanje prekovremenih sati. Nikad nisam imao zaposlenike – a bavim se organizacijom kongresa – koji bi rekli: Šefe, pogledajte koliko je sati. Ako Nijemcu date rok od 100 dana za neki posao, svaki dan radit će po malo, Japanac će posao obaviti za 50 dana, a Grk će sve nagurati u zadnja dva dana. Rezultat će biti isti – kaže Jeftić ponovo ističući da Grci nisu lijeni.
– Grčka je svjetska pomorska sila, jaka turistička sila, imali su jaku agronomiju, dok joj, nažalost, uvođenje kvota EU nije naštetilo, pogotovu u maslinarstvu. Dio poljoprivrednika odabrao je lakši način – život od poticaja, “mrkvica” iz Europe – navodi te pojašnjava: – Umjesto da se bave usjevima, počeli su ići prema proizvodima za koje daju poticaje.
– Znanstvenici su ustanovili da, doda li se biomasa od divljeg čička gorivu, uštedi se i smanjuje zagađenje. Poticaji su 200 eura za 0,1 hektar posađene površine. Sad je čičak nova moda, polja na sjeveru Grčke prekrivena su njime, iako uzgajivači znaju da će poticaji prestati za nekoliko godina i da možda neće ni imati tržište za izvoz. Tako je to kad trče za novcem bez puno rada. Rizik i špekulacije su svojstveni Grcima. Igranje s usjevima, riskiranje na burzi, sve je to vrsta kocke. Imate nešto, a želite više.
– Grci su uvijek bili trgovci. U svemu vide priliku i dobri su u tome. Pregovarati s Grcima je doživljaj, ali morate biti pametni. Vole nadmudrivanje, njima je sve kao da igraju šah i zbog toga su nekad komplicirani. Ono što bi se moglo napraviti brzo i efikasno, oni gledaju sa svih strana – kaže Jeftić. Ne smije se zaboraviti tradicija filozofije: preispitivanja, traženja uzroka, sumnji. To je dio njihove prirode.
– Nekad takvo razmišljanje odugovlači stvari i komplicira, a nekad otkrije različite stvari poput teorije zavjera i bankarskog lobija. Mnogi ljudi na zapadu nisu svjesni da uski krug ljudi ima koristi od krize. Ovo je kriza srednje klase. Grci su toga svjesniji, ali kad ste svjesni toliko detalja u pozadini naizgled jednostavne priče, to je toliko konfuzno i sprečava konkretan potez. To je nekad problem Grka - naglašava.
Loše osobine
Loša im je osobina što često traže krivca u drugima, uostalom kao i mnogi drugi narodi. Kao kod kasina i ljudi koji igraju na ruletu. Grci će reći: Taj pokvareni kasino, nagovara me da igram i evo ga, sad kad sam izgubio sav novac, odmah mi je omogućio da prodam kuću i nastavim igrati, a kasino iskorištava slabost igrača.
– U ovoj krizi, u principu su svi krivi. Kao kod Agathe Christie, svi imaju motiv za ubojstvo. Grčka je posuđivala puno više nego što je trebala i što je mogla vratiti jer su političari pokušavali održavati sistem baziran na ogromnim troškovima vlade i društvenog sektora. Dug je rastao jer je svaka politička struktura željela imati što više svojih ljudi, jer tako dobivaju glasove. Neefikasnost je nevjerojatna, jer kad imate zajamčen posao, ne mogu vas pritisnuti da više radite. S druge strane, Njemačka i Francuska optužuju Grčku za prekomjerno trošenje – a Grčka je u milijardama eura od njih kupovala naoružanje, tehnologiju, grčka policija vozi francuske, a političari njemačke aute. Zračnu luku i metro gradile su strane tvrtke... Imali su i te kakve koristi od zajmova koje su im davali. Mogli su reći, nemojte uzeti pet podmornica. Umjesto toga, bilo je: hoćete li i fregate? Što, nemate novca? Evo, posudit ćemo vam, s kamatom.
Godinama društveni sektor ne radi, inertan je i sad se to sve odjednom pokušava riješiti. A najgori su političari, igraju se muzičkih stolica. Nažalost, njih zanima položaj. Jako dobro žive od politike, odrade pet godina u parlamentu, dobiju mirovinu. Plaće su velike, dobijete dotacije za ured, novac za vozača... A sve ide iz džepa ljudi. Problemi u 30-40 godina loše politike i korupcije sad su pali na leđa srednje klase. Ne bogatih. Znam reći, to je kao da društvo ode na večeru, netko pojede pomfrit, a drugi dva jastoga. I kad stigne račun, svatko treba platiti isto. E, ne ide to baš tako – zaključuje Jeftić.
A ... to je kao u nogometu kad su igrali protiv nas, uopce ne igraju 120 minuta onda nam uvale dva gola u 10 minuta ?