– Jednom zgodom bio sam predstavljen riječima da sam sa zagorskih bregov otišao u Kanadu i postao zastupnik u kanadskom parlamentu – prepričava Janko Perić dodavši da je to točno, no iako zvuči atraktivno, ipak je put u politici bio dugačak i mukotrpan. Perić se u Kanadu doselio 1968., a u Liberalnu stranku učlanio se 1975. godine.
– Svoj san da budem kanadski parlamentarac ostvario sam tek 1993. godine i bio opet biran 1997. i 2000. Hrvatskih obitelji u mojem izbornom okrugu bilo je sedamdesetak. Bio sam četvrti liberal u tom okrugu nakon početaka konfederacije, a prije mene posljednji liberal bio je izabran prije 50 godina. Dakle, može se slobodno reći da sam bio drugačiji od velike većine stanovništva – kaže naš sugovornik.
Ime i prezime nije mijenjao, zbog toga nije imao prepreka, ravnopravan je bio kao i ostali emigranti, a dodatno, vjera, upornost, ustrajnost i teški rad bile su, kaže, osnovica njegova uspjeha u politici.
– Drago mi je da je novi mandatar iz inozemstva. Zbog same ekonomske situacije u kojoj se Hrvatska nalazi uvjeren sam, ako se zajedničkim snagama stane iza novog mandatara, da Hrvatska ima budućnost. Sve ostalo bit će kratkog vijeka. U Hrvatskoj je veliki problem ekonomska situacija, to jest gospodarstvo, proizvodnja, velika nezaposlenost, zdravstvo, golem vanjski dug. Mislim da novom premijeru neće biti lako, prema tome odgodimo kritike za koje drugo vrijeme – poručuje Perić. Kaže kako bi vlast morala prepoznati i dati potporu mladim inovatorima kojih ima puno. Zatim bi trebala vidjeti prednost Instituta Ruđer Bošković koji bi mogao biti lider nove zelene tehnologije i izvoza. Kao iskusni političar, a govoreći o burnim posljednjim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, kaže da je to posljedica nefunkcionalnog izbornog zakona koji služi čelnicima političkih stranaka, a ne narodu.
– U Hrvatskoj postoji 10 izbornih jedinica plus dijaspora i iz svake se bira 14 zastupnika. Kome se ja mogu obratiti u trećoj izbornoj jedinici ako imam problem? Nitko to ne zna. To znači da izborni zakon treba mijenjati i modernizirati ga. Prema sadašnjem Ustavu (koji zaudara po maliganima) bira se najmanje 100, a najviše 160 zastupnika. Na 4,5 milijuna stanovnika u Hrvatskoj nije potrebno više od sto zastupnika i to neposredno biranih od naroda i odgovornih svojim biračima, a ne čelnicima stranaka. Slažem se i podupirem očuvanja kulturne baštine manjina, ali zastupništvo u Saboru kao takvo treba dokinuti. Kada bi Kanada birala zastupnike po nacionalnim manjinama, onda to više ne bi bila Kanada, nego nešto drugo slično Hrvatskoj. Razlika između Kanade i Hrvatske velika je, naročito u pristupu demokratskom procesu – kaže Perić.
>> Hrvati u Kanadi žive bolje od ostalih useljenika, ali i od rođenih Kanađana
>> U Kanadi je sramota ne raditi, a počinje se već u školi
ispravno, dosta sto zastupnika a i prilika da skupina manjinaca ukine jer dosta ih a treba prava svi izjednačit,pozitivna diskriminacija je svojstvena apartheidu i komunistima jer ista omogućuje vladavinu manjina nad većinom, samo kako rade razvijene zemlje u europi