S Andrewom Dalgleishom, veleposlanikom Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u Hrvatskoj, razgovarali smo o izlasku njegove zemlje iz Europske unije i o britansko-hrvatskim odnosima.
Krenuo bih od govora premijerke May u Firenci: koje su, po vašem mišljenju, glavne poruke?
Glavna poruka je da slušamo i da je Ujedinjeno Kraljevstvo pozitivna strana u tim pregovorima. Naši partneri u pregovorima rekli su nam da bi trebali vidjeti veći napredak i mislim da je to oblikovalo viziju premijerke May koju je iznijela u Firenci, gdje je rekla: O.K., čujemo vas pa dopustite da pokušam pojasniti nekoliko elemenata. Ključno, element o pravima građana, odnosno našu predanost da u tijeku pregovora ugradimo u britanski pravni sustav odredbe koje štite prava građana EU u europskom pravnom sustavu. Tu je također i potreba za predvidljivošću. Ako želimo uredno povlačenje iz članstva EU, moramo imati predvidljivost. Iz toga proizlazi zahtjev za prijelazno razdoblje koje će dati tvrtkama dovoljno vremena da se prilagode budućim odnosima. Uz to, premijerka je naglasila i namjeru UK-a da ispuni svoje obveze koje se tiču aktualne višegodišnje financijske perspektive EU. Budući da smo se složili s tim financijskim okvirom, moramo platiti svoje račune unutar njega, što znači da nitko neće morati platiti više ili primiti manje nego što je planirano tim financijskim okvirom. Gospodin Barnier rekao je da je taj govor unio novu dinamiku u pregovore, što je vrlo pozitivno.
Svi smo svjesni da sat otkucava, rok za izlazak je dvije godine od pokretanja članka 50. koji je pokrenut u ožujku. Zašto se tako dugo čekalo da London kaže nešto što je većini od početka bilo jasno, a to je da će biti nužno prijelazno razdoblje?
Da, sat otkucava, to je točno, i mi smo odlučni u tome da ćemo napustiti EU do kraja ožujka 2019. godine. Možda je bilo očito nekim ljudima da je prijelazno razdoblje nužno, na sličan način na koji je nekima bilo očito da moramo ostati na jedinstvenom tržištu. No, žao mi je, to nije očito, upravo suprotno kad je riječ o jedinstvenom tržištu. Kad je riječ o prijelaznom razdoblju, s obiju strana u pregovorima izražena je zabrinutost da ćemo pokrenuti postupak izlaska koji će trajati vječno i da ćemo reći da napuštamo EU, a zapravo to ne činimo, barem ne u doglednoj budućnosti. Tako da se ideja prijelaznog razdoblja sastoji u tome da kažemo: želimo biti jasni, napuštamo EU, ali dok to činimo želimo se također pobrinuti da osiguramo predvidljivost. Sad je pravo vrijeme u pregovorima da kažemo poslovnom svijetu da slušamo njegov apel da mu je potrebno neko vrijeme da se prilagodi. Zbog toga je vrlo važno da sada započnemo raspravu o budućem partnerstvu, o tome kako će naš odnos izgledati u budućnosti, tako da nas ništa ne iznenadi. Budućnost je toliko važna i za EU i za nas da ne možemo gubiti vrijeme ne razgovarajući o tome već sada.
Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk kaže da su za njega pregovori o Brexitu zapravo samo pregovori o kontroli štete. Zbog čega je Velika Britanija uopće počinila takvu štetu – to je, čini mi se, pitanje koje sebi ne postavlja samo Tusk ili dužnosnici EU nego i mnogi obični ljudi diljem Europe. Zbog čega izići iz EU bez jasne predodžbe kamo i kako idete?
Ne slažem se s idejom da je riječ o kontroli štete. Promjena je često teška. Ono za što su britanski građani glasali na referendumu je promjena. Važno je prisjetiti se da UK ima dugu povijest prije članstva u EU. Dugo je na globalnoj pozornici kao stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, kao predvodnica NATO-a, kao članica Commonwealtha. Treba je promatrati u tom kontekstu. Jedna od opcija koje UK ima je članstvo u EU, ali odluka je stavljena na glasanje i narod je odlučio da želi napustiti EU. I to ćemo učiniti. Opisati to kao svjesno nanošenje štete pokazuje određeno neshvaćanje situacije. U budućnosti ćemo biti u poziciji da koristimo svoj globalni utjecaj sa zemljama koje su trenutačno treće zemlje prema EU. Moći ćemo sklapati trgovinske sporazume. Bit će drukčije, sigurno ne gore.
Ali činjenica je da budućnost donosi i puno rizika. Primjerice, još ne znamo kako bi izgledalo to “kreativno rješenje” za buduće odnose s EU koje premijerka May priželjkuje. Spomenula je da UK ne želi švicarski model odnosa s EU, isključila je i mogućnost norveškog modela, ne želi ni kanadski model trgovinskog sporazuma s EU. Što onda? Želite li imati neki sporazum o asocijaciji kakav s EU ima, primjerice, BiH?
Ne. UK je 40 godina bila članica EU i to našu poziciju čini potpuno različitom od svih scenarija koje ste opisali. Svi drugi kreirani su s ciljem približavanja različitih tržišta. UK kreće s pozicije potpune usklađenosti s jedinstvenim tržištem EU. Reći da trebamo švicarski ili norveški model znači ne razumjeti situaciju. Naše tržište je identično onome u EU i ostat će takvim dan nakon našeg izlaska. Dakle, nije poanta u tome da mi tvrdimo da zaslužujemo specijalni tretman, nego samo tvrdimo da su ti drugi modeli koji danas postoje kreirani s potpuno drukčijim polazištem i ciljem od onog koji UK i EU žele postići. Zbog toga moramo biti maštoviti i kreativni. To znači trgovinu i carinu koja se odvija sa što manje trenja. Izići ćemo iz carinske unije, ali to ne znači da trebamo otežati život tvrtkama.
Da, ali svi vam govore da je članstvo oblik koji sadrži najmanje trenja i problema. A korist koju možete imati od članstva ne može se replicirati izvan članstva. Ako želite imati pristup jedinstvenom tržištu, morate poštovati slobodu kretanja, morate doprinositi u europski proračun, preslikati propise EU… Sve ono od čega su birači koji su glasali za Brexit željeli pobjeći. Što ako se u pregovorima pokaže da u stvarnosti nije moguće pobjeći od svega toga jer to nije u britanskom nacionalnom interesu? Ako se Brexit pokaže kao pogreška?
Od početka smo jasni u tome da ne možemo biti dio jedinstvenog tržišta EU jer nećemo biti članovi EU. Ako smo odlučili kontrolirati kretanje radnika, onda je prirodna i pravna posljedica to da ne možemo biti dio jedinstvenog tržišta. Također moramo biti izvan jurisdikcije Europskog suda pravde. To su značajne promjene koje ispunjavaju ono za što su ljudi glasali kad su glasali za Brexit. Nisam rekao “bez trenja”, nego “sa što manje trenja”. Znamo da će postojati carinske granice. Naša je dužnost omogućiti da procedure kroz koje će tvrtke prolaziti oduzimaju što manje troška i vremena.
Kakav je vaš dojam o tome kako hrvatski dužnosnici gledaju na Brexit? Premijer Plenković govori o tom referendumu kao o jednoj od najvećih pogrešaka.
Nitko nije sretan s time da UK napušta EU, ali poštuju tu činjenicu. I premijer mi je to rekao. Možda mu se ne sviđa da se referendum uopće održao, ali to je demokratski proces: vlada je izabrana s mandatom da pruži biračima priliku da biraju i oni su odabrali. Sviđalo vam se ili ne, a to nije nešto za što sam i ja glasao, moj posao je da ispunimo ono što ljudi žele. Hrvatski visoki dužnosnici žale zbog činjenice da Velika Britanija napušta EU, ali s druge strane predsjednica je, prilikom posjeta Londonu prošle godine, vidjela prilike za suradnju između naših dviju zemalja na način na koji se sada ta suradnja ne odvija jer je puno energije potrošeno na mašineriju u Bruxellesu. Toliko je sastanaka u Bruxellesu da nismo mogli posvetiti jedni drugima toliku pozornost na bilateralnoj razini. Predsjednica je prepoznala to da smo mi u UK zaista ozbiljni, da imamo energije i odlučnosti da našu bilateralnu suradnju ojačamo. To je velika prilika.
Kada će UK ukinuti privremena ograničenja slobode kretanja radnika iz Hrvatske, kao najmlađe članice EU? Hoće li Hrvati imati priliku uživati slobodu kretanja u UK-u prije no što UK ugasi cijeli koncept slobode kretanja za sve građane EU?
Nećemo ugasiti koncept slobode kretanja. Postoji ugovorna (EU) obveza za koju su britanski građani rekli da im ne odgovara, a to je sloboda kretanja radnika. No, ideja da ćemo zaustaviti strance pri dolasku u UK je potpuno pogrešna. Znate, 41 posto stanovništva unutarnjeg Londona rođeno je u inozemstvu. Tako da postoji ogroman udio stranih radnika u UK-u. Oni su ključan dio našega gospodarstva.
Istina, i možda je zato London bio za ostanak u EU.
Vjerojatno jest. Stranci su dobrodošli i grade naše gospodarstvo kao radna snaga koju trebamo. Biti u stanju kontrolirati ulazak stranih državljana ne znači uskratiti pristup, a Britancima je važno da u tom području postoji kontrola. Što se tiče hrvatskih državljana, trenutačne prijelazne restrikcije istječu u ljeto 2018. godine. Britanska vlada je svjesna koliko je važno da ispuni svoje obećanje da će Hrvate tretirati potpuno jednako kao i bilo koje druge građane EU nakon što napustimo EU.
Znači li to da će u ljeto 2018. ta prijelazna ograničenja prema Hrvatima biti ukinuta ili da će biti produljena?
Morat ćemo pričekati i vidjeti. Ali vlada je svjesna da to moramo učiniti kako treba, da se ne nađemo u situaciji da imamo jedan režim za građane EU, a drugi za građane EU iz Hrvatske. Nije nam to namjera.
Kako UK gleda na prijepor Hrvatske i Slovenije oko (ne)implementacije odluke arbitražnog suda koju Hrvatska ne priznaje?
Uvijek smo žalosni kad su dva saveznika u sporu. I željeli bismo vidjeti rješenje tog spora što prije. Nadamo se da će dvije vlade biti u stanju sastati se i pronaći rješenje, kako se to ne bi pretvorilo u permanentan problem. Kad je riječ o arbitraži, mi smo veliki pobornici i vjerujemo u arbitraže kao instrument rješavanja problema, ali shvaćamo da je ovo bilateralan spor između dviju suverenih država. Nema nikakve veze s EU, nema nikakve veze s ikim, osim što nam je stalo do toga i što želimo vidjeti rješenje.
Svi vjeruju u arbitraže i međunarodno pravo, no što kad druga strana kompromitira arbitražu: i dalje u nju vjerujete ili imate sumnje? Hrvatska ponavlja da je ova arbitraža kompromitirana. Čuje li se to vani?
Međunarodno pravo ostaje međunarodno pravo. Arbitražni procesi ostaju apsolutno važni. Stojimo pri arbitražnom procesu, kao britanska vlada, ali također shvaćamo da taj proces nije urodio rješenjem kojim je Hrvatska zadovoljna i ono što sad kažemo je: hajde, ako nećete to učiniti, što ćete onda učiniti? Mora biti razgovora i oni moraju početi brzo.
Hrvati u BiH traže reformu izbornog zakona koja bi jačala i vraćala princip konstitutivnosti naroda. Kakav je stav Velike Britanije o onome što hrvatska Vlada i diplomacija nazivaju “hrvatskim pitanjem” u BiH?
UK nastavlja biti aktivno uključena i zainteresirana za zapadni Balkan. Zbog toga ćemo biti domaćini zapadnobalkanskog summita sljedeće godine u Londonu. Hrvatska je naš saveznik u NATO-u, trenutačno i partner u EU, zemlja s kojom imamo odličnu suradnju u UN-u, što sve znači da Hrvatska i Velika Britanija mogu puno toga učiniti zajedno u ovoj regiji. Imamo i puno toga za naučiti od Hrvatske, koja poznaje regiju bolje nego mi. Slušamo i učimo, ali također podsjećamo Hrvatsku da – kao vodeći svjetionik u ovoj regiji i, zbog napretka koji je prošla, kao svojevrsni uzor – ima odgovornost pružiti stabilnost u regiji. I to se odnosi i na politiku prema BiH. Prema cijeloj državi, ne samo prema bosanskohercegovačkim Hrvatima. Shvaćam da je ustavna obveza Hrvatske da Hrvatima u BiH pridaje posebnu pozornost. No, treba razmišljati o tome što je dobro za cijelu državu. Sigurno je da u tom pitanju reforme izbornog zakona postoji obveza, presuda koja zahtijeva da se to riješi. I mi surađujemo s Hrvatskom u smišljanju načina kako najbolje primijeniti tu presudu na način koji je dobar za cijelu državu i njezinu stabilnost.
Jean-Claude Juncker javno je rekao da Brexit ne treba isticati kao svijetli primjer ostalima jer bi izlazak većeg broja zemalja iz EU uništio europsku perspektivu Balkana i vratio balkanske države u nestabilnost. Može li zaista Brexit dovesti do rata na Balkanu?
Ne dijelim s njim tu analizu, niti sam čuo ikoga ozbiljnog da predstavlja Brexit kao svijetli primjer drugima. Pogrešna je premisa da smo uspostavili Brexit kao primjer koji drugi trebaju slijediti.
Ali, to jest argument koji neki vodeći britanski euroskeptici u Europskom parlamentu koriste. Oni kažu: ako napustimo EU i postignemo razuman, povoljan trgovinski sporazum s ostalima u EU, to će i drugi željeti slijediti, a to će biti kraj EU.
Britanski euroskeptici imaju pravo govoriti što god žele, i govore to već dugo. Ali cijela ta priča, da dođe do raspada EU, nije cilj britanske vlade. Dapače, premijerka May je rekla vrlo jasno da UK i svijet trebaju snažnu EU – mi želimo uspjeh Europskoj uniji. Što god britanski euroskeptici govorili u EP-u, to je stav britanske vlade. Pretjerana je i ideja da bi Brexit mogao izazvati nekakav novi rat na Balkanu.
Mislite li da postoji, makar i mala, šansa da Velika Britanija održi drugi referendum i promijeni odluku o Brexitu? Tusk je rekao da sanja o tom scenariju i citirao Lennona: “You may say I’m a dreamer, but I’m not the only one”.
Demokracija je predivna upravo zato što su ljudi slobodni odlučiti što žele. Tako da nikad ne možete nešto isključiti. Ali apsolutno ne postoje nikakvi planovi da se održi drugi referendum i preispita stav britanskog naroda izražen na referendumu u lipnju 2016. godine. Radimo na tome da ispunimo, a ne da podrivamo tu demokratsku želju.
Pa sada to nemamo u EU i dok ste vi u EU. Možeš samo zamisliti kako će nas tek guziti.