Stanovnici Lihtenštajna su sa 56.978 eura prihoda godišnje najbogatiji u Europi. Hrvati se moraju zadovoljiti s desetak puta manje – sa 5085 eura i 30. mjestom na ljestvici 42 zemlje, koje je rangirao njemački GfK Geo Marketing na osnovi prihoda i ušteđevine građana nakon što su platili porez. Kako bilo, nakon bogatih stanovnika Lihtenštajna, dubinom novčanika ističu se Norvežani sa 32.037 eura prihoda godišnje, dok su Švicarci sa 31.666 eura tek treći.
Čast EU spasile su dvije članice koje su se ugurale na listu prvih pet; Luksemburg sa 28.924 eura po građaninu te Danska sa 22.040 eura. U prvih deset su pak Austrija, Švedska, Njemačka, Francuska te Belgija.
Razlike između dubine njihova džepa i najsiromašnijih Europljana na Kosovu, u Bjelorusiji ili Moldaviji vrtoglave su. U spomenutim zemljama se, naime, živi sa 2000 eura godišnje. Prosječno, pak, Europljani tijekom godine uprihode 13.000 eura, a tome su, prema kriterijima njemačkih analitičara, najbliži Španjolci. Kad na kraju godine podvuku crtu i plate poreze, španjolskim građanima ostaje 12.943 eura.
Pritom su na 17. mjestu, koje je, kako Hrvatskoj tako i Srbiji te Bosni i Hercegovini, i te kako zanimljiva pozicija. I naši susjedi, očekivano, teško spajaju kraj s krajem. Zanimljivo je da Europljani, s koliko god novca da raspolažu, većinu potroše na stanarinu i druge općenito visoke troškove života. Iako, najbolje stojeći Europljani se unatoč skupom životu u svojim razvijenim državama i dalje mogu pohvaliti iznadprosječno jakom kupovnom moći. Gotovo polovica ukupne kupovne moći u Europi, pak, odnosi se na Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju, tri zemlje koje su i po ukupnom bogatstvu vodeći europski trojac. Prema tom kriteriju su među prvih deset, recimo, i Poljska te Turska.
Ali zato mi hrvati, živimo sto puta bolje nego ljudi iz Linheštaina. Nije bitno koliko imaš, nego kako koristiš ono što imaš, a mi hrvati, smo umjetnici u tome da se malo radi a lijepo živi. U tome nam nemaa premca na svijetu. Kako, zašto? To nitko nikad neće odgonetnuti.