Sve je prolazno. Samo su mijene stalne. Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju, stalne su i trajne ustavne mijene. Političke stranke kojima poslovi ustavnih mijena spadaju u opis primarne djelatnosti bez problema se dogovore da smo svi kao građani ravnopravni, a kao narodi suvereni. Nešto slično piše i u postojećem ustavu pa je deklarativna promjena slova na ustavnom papiru nepotrebna. Problem nastaje kad se progovori o primjeni načela ravnopravnosti u praksi.
Jedni naglašavaju pitanje nacionalnih prava i traže potpunu zaštitu kroz ustav i sustav: samo ravnopravnost triju naroda može biti temeljem gradnje i nadgradnje bosanskohercegovačke kuće! Drugi naglašavaju individualna građanska prava: ustavnom zaštitom pojedinca bit će zaštićena i njegova nacionalna prava, tvrde zagovornici građanskog koncepta. Zanimljivo je pogledati tko zagovara koji koncept. Hrvatske stranke naglašavaju potrebu nacionalne ravnopravnosti, a bošnjačke su na strani "modernog" građanskog koncepta. Hrvati misle da građanski model u ovakvoj državi neizbježno znači majorizaciju brojnijeg naroda, dok Bošnjaci tvrde da je taj model zaštita od svake majorizacije.
Bošnjačka SDA, stranka koja izvan i iza deklaracija o građanskom društvu isključivo zagovara prava svoga "temeljnog" naroda i njegovo pravo na Bosnu i Hercegovinu, sebi može dopustiti "luksuz" nadgradnje. Izbačeni iz temelja vlastite kuće, Hrvati ne vjeruju u slobodan život u njezinoj nadograđenoj varijanti. Srbi su oteli dio zemlje i uspostavili jedno i drugo: nacionalni entitet i građansku majorizaciju.
