Iz Pekinga nam nije donijela zlato, ali je i srebro oko njezina vrata
sjajilo sunčanim sjajem. Jednako napeto kao i sama Blanka Vlašić, i
čitava je nacija tog dana s njome fokusirala onu pekinšku letvicu,
postavljenu na trijumfalnih 207 centimetara, stišćući palčeve da je
hrvatska heroina preskoči. S njome je kasnije i tugovala, voljela je i
ništa joj nije zamjerila.
Vjera u Rohatinskog
Ni Slaven Bilić nije Hrvatsku uspio odvesti u finale Europskog
nogometnog prvenstva u Austriji, iako je to bilo nešto što su Hrvati
tih dana uzimali kao stvar koja im pripada. No, nije time dovedeno u
pitanje ni poštovanje prema mladome izborniku, koji je od preuzimanja
reprezentacije 2006. promijenio njezinu krvnu sliku i vratio nogometnoj
naciji entuzijazam.
Unatoč nesretnom ishodu u Austriji i Pekingu, Blanka i Slaven već su
podarili Hrvatskoj toliko radosti. Pokazali su, usto, da pripadnost
malom narodu i život u maloj zemlji koja se, najčešće zbog manjka
novca, prema svojim talentima nerijetko ponaša maćehinski, ne mora biti
ograničenje.
Zvijezde se jednako vide iz SAD-a i Hrvatske. Samo što ih je iz Lijepe
Naše puno teže dosegnuti. Upravo prijegor koji su uložili u pobjede,
snaga da se odupru ograničenjima i sreća koju su svojim uspjesima
donosili u svaki kutak Hrvatske razlog su što Blanka i Slaven stoje na
vrhu ljestvice pozitivnih osoba na domaćoj javnoj sceni.
Za razliku od njih, najodgovorniji čovjek izvršne vlasti premijer Ivo
Sanader i najveći poduzetnik u Hrvatskoj Ivica Todorić, čije poslovanje
osigurava kruh za 30.000 obitelji, u prosječnoj su percepciji završili
pri dnu ljestvice.
Telefonsko istraživanje percepcije javnih osoba iz različitih područja
života u Hrvatskoj, koje je za Večernji list provela agencija Vectura,
potvrdilo je da je povjerenje građana u politiku, kako vladajuću, tako
i oporbenu – s iznimkom predsjednika Stipe Mesića – na niskim granama,
da nepovjerenje postoji i prema sindikalnoj učinkovitosti, da problema
s ugledom ima i policija... Vjeruje se Katoličkoj crkvi i guverneru
Željku Rohatinskom.
Sanader i njegovi ljudi
– Logično je da ljudi koji se nalaze u društveno nekonfliktnim
pozicijama i za koje se vezuju pozitivne emocije zauzimaju vrh takve
ljestvice. Ništa se loše ne može vezati uz Blanku i Slavena – kaže
politički analitičar Davor Gjenero. Na istom je tragu i Božo Skoko, s
Fakulteta političkih znanosti, koji primjećuje da građani cijene ljude
koji postižu rezultate na područjima gdje je uspjeh savršeno mjerljiv i
jasan.
– Sport nam, s druge strane, već godinama pruža optimizam i podiže
nacionalno samopouzdanje. Zato vodeće pozicije Blanke i Slevane nisu
iznenađujuće u vremenu u kojemu nas okružuju pesimizam, neizvjesnost i
strah – kaže Skoko.
Gjenero se posebno raduje dobroj poziciji guvernera Rohatinskog. U tome
vidi visoku razinu nacionalne političke kulture. Svojom je
konzervativnom monetarnom politikom Rohatinski bio brana eksploziji
krize u Hrvatskoj i građani to prepoznaju. Uz kvalitetnu monetarnu
vlast građani će se lakše suočiti s krizom.
To što je premijer pri dnu ljestvice, obojici je naših analitičara
logično. Skoko ističe da je povjerenje u politiku uopće u Hrvatskoj
slabo, a političare se drži odgovornima za sve loše što se u državi
događa. Gjenero kaže da su protiv Sanadera objektivne okolnosti, jer
teško bi bilo koji premijer mogao biti “pozitivac” dok govori o
recesiji, štednji, rezanju troškova... No, smatra da je dobra pozicija
novih Sanaderovih ministara Tomislava Karamarka i Ivana Šimonovića
neizravno priznanje i premijeru. Budući da nestranački ministarski
dvojac iza sebe nema stranku, za njihov odabir i rad izravno je
odgovoran Sanader, kaže Gjenero.
Dostojanstveni heroj Gotovina
Dok su Blanka i Slaven na čelo ljestvice zasjeli kao popularni junaci, generalu Anti Gotovini treću je poziciju osigurala činjenica da je u velikom dijelu hrvatske javnosti on doživljen kao mit. Marijana Grbeša kaže da je Gotovina istinski fenomen jer je, unatoč situaciji u kojoj se nalazi, uspio zadržati dignitet u javnoj komunikaciji. Bez obzira na to, kaže, kako će njegov slučaj pred Haaškim sudom završiti, general Gotovina će upravo zbog dostojanstva koje iskazuje u hrvatskoj javnosti uvijek biti prepoznat kao istinski heroj Domovinskog rata. Dostojanstvo koje pokazuje u Haagu izdiže ga iznad pozicije same žrtve.
