Kao profesionalni diplomat s četverogodišnjim iskustvom
zamjenika visokog predstavnika Paddyja Ashdowna u BiH, Amerikanac
Donald Hays na poticaj i svekoliku podršku državne tajnice
Condoleezze Rice vodio je proteklih osam mjeseci prilično
neuspješne pregovore u Bruxellesu osam političkih stranaka
iz Bosne i Hercegovine o promjenama Daytonskog sporazuma koji su, kao
takozvani prvi koraci, završeni početkom tjedna u
Washingtonu potpisivanjem zajedničke izjave. Za Večernji list Donald
Hays otkriva o čemu se sve razgovaralo i kako Amerikanci vide budućnost
BiH.
Lideri glavnih
političkih stranaka u BiH potpisali su, očito pod pritiskom američkih
domaćina, izjavu nazvanu "Opredijeljenost za provedbu ustavnih reformi"
koju State Department naziva velikim uspjehom, a svi drugi
"razvodnjenim kompromisom". Što je točno?
Izjava je zaključak svih razgovora vođenih u Bruxellesu, pa u
Daytonu prošlog tjedna i na kraju u Washingtonu da je
potreban nastavak pregovora. Potpisana izjava potvrđuje da su sve tri
strane suglasne u tome da krenu u reforme ustava, ona je poput svetog
dokumenta koji je putokaz prema boljim vremenima u BiH. Kao mandatar
američke vlade i diplomat koji ima potpunu podršku državne
tajnice i njezinoga zamjenika Nicholasa Burnsa te kao osoba koja je
provela četiri pune godine u Sarajevu, odgovorno tvrdim da je u
Washingtonu dogovorena bolja budućnost za sva tri naroda u BiH. To
što postoje i komentari da je američka turneja
bosanskohercegovačkih lidera od Daytona do Washingtona samo predstava,
ne znači da takvi stavovi imaju težinu. Uspjeh je to što su
sve strane u razgovorima s Condoleezzom Rice potvrdile predanost u vezi
s potrebama za ustavnim promjenama i jačanjem središnje
države.
Hrvati su
odgađali potpisivanje izjave, tražili su veća jamstva od američke
vlade, nisu željeli podržati nešto što nije
korisno za njihov narod.
Hrvatska je strana dobila čvrsta jamstva od državne tajnice
Condoleezze Rice da će Amerika podržati promjene ustava i biti
uključena u sve etape reformi koje slijede te nadzirati provedbu i
ostati i nakon parlamentarnih izbora koji se očekuju sljedeće godine u
BiH. Nadalje, otvoreno je hrvatskoj strani rečeno da, premda je
brojčano najmanji narod, to neće igrati presudnu ulogu u važnosti koju
će Hrvati imati na državnoj razini, u participiranju u
središnjoj vlasti. Bit će ravnopravni kao i
bošnjačka i srpska strana.
Razumijete li strahove
Hrvata s obzirom na to da se stanovništvo tog konstitutivnog
naroda smanjilo od početka rata čak 45 posto?
Naravno da razumijem i da sam dobro upoznat sa svime
što se događa na terenu. Ključno je to što u BiH
još nema potpunog povjerenja među svim narodima i to je
proces čijem provođenju moramo pomoći. Ponavljam svima, nije dobro
donijeti političke odluke kao, na primjer, ovu koja stoji u
washingtonskoj izjavi, pa onda očekivati da se sve samo od sebe dogodi.
U promjenama treba odgovorno sudjelovati i osobno želim pomoći Hrvatima
da se izbore za sve što traže, ali i da povjeruju kako neće,
ne dobiju li, na primjer, svoj "kanton", izgubiti nacionalna prava.
Slažem se da trebaju znati točan odgovor na pitanja što
dobivamo, a što gubimo nekim ustupcima. Kad sam
došao u Sarajevo prije četiri godine, srpska je strana samo
čekala zapovijedi iz Beograda, oči su joj bile okrenute samo prema
Srbiji. Danas je drukčije jer i predstavnici Republike Srpske shvaćaju
da će bolje zaštititi svoje interese i narod unutar stabilne
BiH, gdje jedino imaju budućnost.
Jesu li Hrvati
previše ili premalo povezani sa Zagrebom? Ima li hrvatska
službena politika utjecaj na događaje u BiH?
Mi ne želimo da Zagreb diktira Hrvatima u BiH što
trebaju činiti i kako se politički ponašati, a dosad to
nisam ni primijetio. Naravno, podrška je uvijek
dobrodošla i dobro je da službeni Zagreb u tome zna
balansirati, kao što je i korisno da se hrvatski narod u BiH
osjeća samouvjereno, odnosno da sam odlučuje i da zna da će to u
Hrvatskoj biti prihvaćeno s odobravanjem.
Na čemu
najviše inzistirate kod ustavnih promjena i kako ih
zamišlja američka strana?
Mi tvrdimo da BiH treba biti zemlja svih triju naroda i da je
svi podjednako moraju osjećati kao svoju. Potičemo reforme koje znače
da predsjednik ima jaču ulogu, želimo snažnu, sposobnu, odgovornu vladu
koja će pripremiti zemlju za euroatlantske integracije. Treba
razgovarati i o poziciji Vijeća ministara, o uvrštavanju
ljudskih prava, prava manjina...
Što
ako do ožujka ne uspiju promjene Ustava?
Da, i ta mogućnost postoji, ali ja sam optimist. Narod zna
što ima sada i kako živi. Ako se ništa ne dogodi
sa započetim pregovorima, onda zna što će imati jer to sada
živi. Krene li se u promjene, narod može biti siguran da će doći bolji
dani u političkom i gospodarskom životu zemlje te da će ona tada imati
velike izglede za ulazak u EU.
Donald Hays, diplomat koji je vodio pregovore o promjeni Daytona
