Hrvati su poznati po spajanju blagdana i neradnih dana, pa već koncem ljeta i početkom jeseni proučavaju kalendar nadolazeće godine i gledaju kako će one blagdane koji su bliže vikendima spojiti u mali godišnji odmor. No malo je tko predvidio da će se ove godine kalendar poigrati s nama te da će Valentinovo, dan zaljubljenih, pasti na isti dan kada počinje korizma tj. na Čistu srijedu ili Pepelnicu. To je, uz Veliki petak, jedini dan kada Crkva propisuje strogi post i nemrs, pa se ta činjenica nimalo ne podudara s Valentinovom.
"Da, ove bi se godine dosljedni katolici mogli naći u pravom vjerskom "sukobu interesa" ili u 'hetero-spornoj' dvojbi. Naime, u pravom kalendarskom 'klinču' poklapaju se Pepelnica i Valentinovo, tj. prvi dan korizme i spomendan sv. Valentina, odnosno svjetovno Valentinovo kao "dan zaljubljenih". A taj dan je, nakon kič-adventomanije ter novogodišnjeg i karnevalskog "ludila", pod utjecajem marketinškog presinga postao najprivlačniji "srcedrapajući" blagdan većini, pa su ga prihvatili čak i svećenici", komentira ovu situaciju s kalendarom poznati novinar i publicist don Anđelko Kaćunko, župni vikar iz Otočca, navodeći kako je „prošle godine jedan kolega, premda je Valentinovo već bilo u korizmi, otišao kupiti cvijeće za sve žene, župne suradnice, s kojima smo bili na jednom večernjem sastanku".
VEZANI ČLANCI:
"Ipak, potpuno je drukčija situacija kad je riječ o katoličkim supružnicima ili o zaljubljenom mladom paru koji se drže vjerske tradicije i crkvenih zapovijedi", veli Kaćunko i pita se kamo, dakle, nakon večernje mise, tj. kamo izvesti dragu ili dragoga na valentinovsku večeru na prvi korizmeni dan strogog posta i nemrsa? Odnosno, kako spojiti nespojivo – pomiriti svjetovno Valentinovo i kršćansku korizmu?
"Budući da su naši ljudi snalažljivi, neki će rješenje dvojbe naći na primjeru preklapanja prošlogodišnje četvrte nedjelje Došašća i Badnjaka: do podne – nedjelja, poslije podne – Badnjak. Dakle, post uoči Božića počeo je tek nakon obilnog nedjeljnog ručka. Tako će i Valentinovo moći biti do podne, a Pepelnica poslije toga, to više što će većina moći doći na obred pepeljenja tek na večernjoj misi“, misli Kaćunko i dodaje da budući da su naši vjernici "čvrsto uvjereni da Bog nije formalist, nego je veliko njegovo milosrđe - što je jako naglašavao papa Franjo u Godini milosrđa (8.12.2015. - 20.11.2016.), a sada su u toj vjeri ojačani uputama kardinala Fernándeza o blagoslovima svih i sviju te svega i svačega! - većina će "u dobroj vjeri" Valentinovo slaviti sve do večernje mise, a tek onda se skoncentrirati na Korizmu".
"Ali jednako će vrijediti i razne druge kombinacije, kao npr. korizmeni post prije podne - ili čak sve do izlaska iz crkve nakon pepeljenja na večernjoj misi! - a slavlje Valentinova poslije toga, do kasno u noć ili do ranoga jutra", veli Kaćunko, dodajući da kao što čak i među mladim katolicima ima onih koji umjesto pijanog ludovanja po trgovima Novu godinu "dočekuju" u molitvi u crkvi, tako će i u ovom slučaju neki dati prednost Čistoj srijedi i odreći se "nečistog" Valentinova.
"Dakle, umjesto kojekakvih nestašnih ili pak razuzdanih valentinovskih igrica iz poznatog erotskog priručnika praktični i ozbiljni vjernici prihvaćaju poznate sadržaje tradicionalne duhovnosti "figurae venerabiles" (u slobodnom prijevodu s latinskog – pobožne vježbe), kao što su krunica ili klanjanje. Međutim, budući da je navodni papin prijatelj kardinal Fernández, autor deklaracije o blagoslovima Fiducia supplicans, također objavio čak dvije knjige duhovno-tjelesno "opuštenijeg" sadržaja, sigurno će se neki katolici radije prikloniti korizmeno-valentinovskim "duhovnim vježbama" iz tih priručnika pod nazivom "Izliječi me svojim usnama. Umijeće ljubljenja" te "Mistična strast. Duhovnost i senzualnost", koju su neki označili novim žanrom "pornoteologija", kako je istaknuto na portalu katoličkih teologa Vjera i djela", razmišlja Kaćunko te podsjeća na biblijsko upozorenje iz Poslanice Galaćanima (6,7-8): "Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni".
FOTO Pogledajte kako je Zagreb izgledao prije 10 godina
"Naime, konzumerističko-hedonističko Valentinovo (ne)čisto je reklamiranje kulture smrti odnosno života po formuli: "Sex yes - no Kids!" Dakle, samo uživanje, trčanje za ugodom i privlačnim izgledom ter izbjegavanje svake žrtve - čisti pakleni egoizam kao suprotnost pokorničkoj Čistoj srijedi (Pepelnici)! Današnja "maskota" takve kulture smrti, umjesto Barbikinog Kena, može biti npr. neki atletski privlačan "Habijan", od samoga vraga antidemografski "nab(r)ijan". Jer to je plod bijega od Boga i njegove prve zapovijedi prvim ljudima: "Plodite se i množite…!"", veli Kaćunko, dodajući kako nas, zapravo, na drugoj strani kršćanska Pepelnica, simbol korizme „vraća nas izvornom Valentinovu, tj. žrtvi (ne samo svećeničkoj) koja s ljubavlju čini cjelinu Evanđelja, što je kao poruku upravo mladima sažeto izrazio sveti papa Ivan Pavao "Dragi" na hrvatskom jeziku u listopadu u Solinu 1998.: "Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko!"
"Dokaz za to je sveti svećenik Valentin, a suprotan primjer ubrzano izumirući (bivši kršćanski) narodi Europe, među kojima je Hrvatska u samom vrhu. Međutim, riječ je o velikom moralnom padu. A kada se dotakne duhovno dno dna težak je povratak do Božje 'DNA'. Ali ipak je moguć, kako potvrđuje Apostol Pavao: "Sve mogu u Onome koji me jača!" A Pepelnica je početak korizmenog treninga za stjecanje dobre kondicije i jakog duhovnog imuniteta", veli don Anđelko Kaćunko. Inače, u Crkvi se dosta promišljao štovanju svetaca poput sv. Valentina ili sv. Martina, kojima su civilne veselice poprilično iskrivile sliku crkvenog štovanja. Zapravo, teško je protumačiti činjenicu, kako piše časopis franjevaca konventualaca „Veritas“ da se u narodu naročito štuju baš oni sveci o kojima nemamo nikakvih sigurnih povijesnih podataka.
„Tako je u svijetu vrlo rašireno štovanje sv. Valentina. Kod nas su ovome svecu posvećeni mnogi oltari, osobito na području stare zagrebačke nadbiskupije, a u Batini u Baranji podignuta mu je župna crkva. Mnogi bi vjernici htjeli što više saznati o tom “popularnom” svecu. Nažalost, sve ono što se o njemu zna više je legenda nego stvarni podaci“, piše „Veritas“ navodeći neke poznate izvještaje poput onoga iz Rimskoga martirologija, koji spominje sv. Valentina s izvještajem koji potječe od sv. Bede Časnoga iz VIII. stoljeća. On ga je uzeo iz legendarne muke Marisa i Marte. Tu se o sv. Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao veliki ugled i kod pogana i kod kršćana.
Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za skori kraj života, za mučeničku smrt. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara, a on mu je rekao: "Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Zauzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove". Valentin je odvratio: "Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji".
Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: “To su demoni!” Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak te mu na brzinu protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo: “Valentin je čarobnjak!” Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom prefektu, a ovaj opet sucu Asteriju. Molitvom i polaganjem ruku Valentin mu je ozdravio slijepu kćerku. Asterije se odmah dao krstiti te je uskoro skupa sa svojom obitelji umro mučeničkom smrću. Gradski je prefekt starca svećenika Valentina dao istući, a zatim je naredio da mu odrube glavu. Bilo je to godine 269. na Flaminijskoj cesti. Mučenika je pokopala neka žena Sabinilla.
Drugi izvještaj, novijeg datuma, spominje da je na mučenikovu grobu papa Julije I. dao sagraditi baziliku. Nju je kasnije pregradio i obnovio papa Teodor. Pisani spomenici VII. stoljeća spominju da je bila prekrasno urešena. Svečev se blagdan slavio već za vrijeme pape Grgura Velikog. Narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti, padavice i u drugim potrebama sve tamo od ranoga srednjeg vijeka, prema Josipu Antoloviću "Duhovni velikani – Sveci Katoličke Crkve". "Po čemu je onda sv. Valentin zaštitnik zaljubljenih, na temelju čega se slavi današnje popularno Valentinovo?", pita se „Veritas“ i dodaje kako je prema jednoj od legendi, sveti Valentin volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima da bi im na taj način zaželio sretno bračno zajedništvo.
"Običaj slavljenja Valentinova danas je najrašireniji u anglosaksonskim zemljama. Na taj dan svi su uključeni u ritual darivanja. Prijatelji, roditelji, zaljubljeni svi jedni drugima žele “Sretno Valentinovo”. Pošte su zatrpane čestitkama s nacrtanim srcima, Amorima i Kupidima. Zaljubljeni pišu pjesme, u lokalnim novinama objavljuju ljubavne poruke, izrađuju male predmete u obliku srca… U svakom slučaju, ne provjeravajući istinitost različitih legendi, ako ste već zaljubljeni i ako želite baš na ovaj dan nekim ljupkim znakom pažnje iznenaditi “odabranicu/-ika srca svoga”, ne dajte se obeshrabriti!", piše općenito „Veritas“ o Valentinovu, a koje će ove godine za mnoge katolike ipak zbog Pepelnice biti specifičnije nego mnoga prijašnja Valentinova.
VIDEO Valentinovo
