Prašina, fina poput pudera, suh zrak i nepregledni kilometri pustinjskog pijeska, toliko sitnog da se po njemu može i skijati, mine i strogo kontrolirani koraci kamo god da se krene – a u svemu tome petorica Hrvata, dečki koje je u prašinu Zapadne Sahare odvela misija mira. Upravo o njima, petorici naših vojnika, pripadnika mirovne misije UN-a MINURSA, dokumentarni film snimili su Leonara i Tomislav Rataj.

Mlad bračni par, entuzijasti i pustolovi koji su svijet obišli maksimalno iskorištavajući svoja znanja speleologije, alpinizma, jedriličarstva, padobranstva i ronjenja, Zapadnu Saharu i susret s našim vojnicima snimili su na desetke sati filmskog materijala koji planiraju objaviti na HTV-u.

Peh prije puta  
Leonaru i Tomislava od samog su početka putovanja pratile nedaće, pa je čak i Tomislavova matična kuća HTV, na kojoj radi kao montažer, odustala od toga da pošalje Tomislava na put i snosi troškove. No, kako su sve dozvole - za kojima je tragao punih sedam mjeseci - planovi i vize konačno bili pribavljeni, Ratanovi su na put krenuli o vlastitu trošku.

 - Već smo u Münchenu upali u snježnu oluju, izgubili let za Las Palmas i, ni sam ne znam kako, ipak stigli u Laayoune, glavni i najveći grad u Zapadnoj Sahari. No, s nama nije stigla i naša prtljaga te sva oprema bez koje smo ondje mogli ostati samo turistički - priča Tomislav.
Srećom, prtljaga je uz nebrojene intervencije stigla za tri dana, a Ratani su u organizaciji UN-a i brigadira Darka Jurića, jednog od petorice Hrvata u misiji, koji ih je dočekao u Laayounu, krenuli u dvotjednu avanturu.

- U cijeloj zemlji postoje samo dvije asfaltirane ceste, a jednom od njih krenuli smo prema Smari, a odatle prema bazi misije, u kojoj je Darko Jurić već gotovo godinu dana na dužnosti dozapovjednika. Iako cijelu godinu kiša nije pala ni jednom, naš je dolazak obilježio trodnevni pljusak zbog kojeg se pustinja pretvorila u kaljužu - priča Tomislav.

Zid koji život znači
Objašnjava kako je snimanje bio velik problem zbog napetih odnosa Marokanaca i Sahravija, a koji dijele Zapadnu Saharu, te je glavni uzrok sukoba u tom dijelu svijeta.

 - Centar života je zid  koji stanovnici Sahare nazivaju  Berm i koji je dugačak čak 2000  kilometara. Sve se vrti oko njega, a snimanje je strogo zabranjeno. Plavci, kojima zapovijedaju naši vojnici, bilježe sve pokrete i grupiranja vojske i oružja oko njega. Toga je sa strane Sahravija malo ili nikako jer je riječ o pustinjskom nomadskom narodu koji zapravo i nema vojske, za razliku od Markonaca. Osim toga, sve je doslovce posipano minama i svaki korak izvan staza stavljanje je života na kocku - priča nam Tomislav.

Pustinja, u kojoj se stotinjak kilometara čini “odmah tu iza ugla”, po život je opasna, a domaćini su je posuli znakovima i smjerokazima koje samo oni razumiju, poput naslagana kamenja i ostataka vojnih vozila, koje su raznijele mine ili granate u nedavnim sukobima.

Konačno prijatelj Ćuki
Iz misije u misiju Tomislav i Leonara vozili su se pustinjom u moćnim džipovima UN-a sa svojim domaćinima uzdajući se u elektroniku i satelitsku navigaciju.
 - Naši su časnici svuda bili omiljeni, a kada je riječ o poslu, i sami su ne tako davno imali iskustva s mirovnjacima tijekom rata u svojoj zemlji. To im je iskustvo puno pomoglo u Africi - nastavlja priču Tomislav o putovanju UN-ovim zrakoplovom i helikopterom na jug u bazu Bir Lahhlou, gdje ih je dočekao bojnik Goran Protić.

- Obišli smo s njim jedan od rijetkih izvora u pustinji koji je zapravo njihova “špica”. Kad dolaze po vodu, ondje se susreću pripadnici različitih plemena, razmjenjuju priče, darove. Čekali su nas još sati letenja nad pješčanim beskrajem dok nismo stigli u Awsaro, najjužniji UN-ov promatrački tim, gdje smo se konačno susreli s Ćukijem, bojnikom Ivicom Ćušušićem.
Hrvatske veze
– Ne znamo tko je od nas bio sretniji što se vidimo. Možda ipak on, no kao pravi vojnik nije to pokazao, nego je odmah naredio odlazak u patrolu. S obzirom da je to dio njegova posla o kojem smo snimali film, mi smo tu zapovijed isti tren poslušali – pričaju Ratani.

Svjedočili su njihovim dnevnim zadacima, koji se u 16 godina – koliko je UN u Zapadnoj Sahari – nije bitno mijenjao. Mogli su, kažu naši pustolovi, u Africi ostati još beskrajno dugo i snimati, snimati, snimati... Prekrasnih jedinstvenih kadrova bilo je na sve strane. No, putešestvijama Afrikom došao je kraj i vratili su se u Laayun.

 - Da sve bude u stilu kako je i počelo, avion je odletio 8 sati ranije, što za afričke pojmove nije nikakva katastrofa. No za nas bi bila da nismo  “povukli” hrvatske veze jer su stvar spasili naši mirovnjaci i njihov zapovjednik te nam osigurali mjesto na letu idući dan.

Leonarin i Tomislavov boravak u Zapadnoj Sahari do posljednje je minute isplanirao zapovjednik misije MINURSA Danac Kurt Mosgard. Od glave do pete karijerni vojnik koji je zavidan dio vojničke karijere proveo u misijama diljem svijeta, stavio je mladom snimateljskom paru na raspolagenje svu logistiku UN-a, od džipova do zrakoplova kojima su “prešarali” Zapadnu Saharu uzduž i poprijeko.

Kušali smo devino meso i mlijeko, i to kako ga pripremaju domaćini. S obzirom na to da nema hladnjaka, morate kupiti meso, odnijeti ga u pečenjarnicu, gdje će vam ga ispeći. Za europske ukuse tako pripremljeno meso suviše je pečeno, ali, objasnili su nam, jedino je to siguran način. Tako pečeno meso slično je staroj govedini.

8

ŠUŠKA SE...

Senzacionalni transfer na pomolu? Ivanu Perišiću u 37. godini mogla bi se ispuniti velika želja

6

UDALJEN JE IZ SLUŽBE

Teška nesreća nedaleko Zagreba: Pijani policajac ušao u suprotan smjer pa pokosio pješakinju

93

Vanjskopolitički stručnjaci tvrde

Zaokret američke politike prema Balkanu: Ako Vučić krene u rat, Amerika bi mogla ostati po strani

Na odmoru u Zagrebu

Par iz Mostara oduševio nas je sjajnim odgovorom: 'Nama je svaki dan Valentinovo!'

Za poduzetnike

Velika prilika za financiranje? Ovdje su najbolji krediti koji vam mogu pomoći

Banka u Hrvatskoj poslala važno upozorenje svojim korisnicima