U trećem smo danu božićnog slavlja i pitam se koju su bebu Hrvati našli kako spava u jaslicama ispod božićne jele – Isusa ili Machiavellija? Prvi od njih predstavlja nadu i obećava iskupljenje grijeha; drugi predstavlja prepredenost, varljivost i stavljanje vlastitog interesa na prvo mjesto. Možda se čini čudno, ali u Hrvatskoj štujemo obojicu.
Ljudske arhetipe obično je jednostavno shvatiti, no poklonici Machiavellija, čovjeka koji je napisao glavni manifest političke snalažljivosti i nemoralnosti, kao i brojna dijela poezije, naglasili bi da on nije bio toliko jednodimenzionalan – i bili bi u pravu.
Ljude privlače pozitivne poruke nade i primjeri hrabrosti i odanosti u teškim vremenima. Kad zaprosimo ženu, to ne činimo jer cijenimo njezine sposobnosti manipulacije i maltretiranja drugih. Isto tako, dame ne prihvaćaju našu prosidbu jer smo grubijani i skloni prijevari. Unatoč nesavršenostima koje su dio naše ljudskosti, većina nas se trudi provoditi život s pozitivnim ljudima koji pomažu u razvitku nas samih kao i naše zajednice. Ovo su racionalne odluke kojima želimo osigurati uspjeh sebi i svojoj obitelji. Dobra ženidba ne garantira dobar život, ali loš odabir životnog partnera gotovo sigurno garantira loš život.
No kad govorimo o politici, svaki racionalni kriterij bacamo kroz prozor. Idealizam se predstavlja kao naivnost, hrabrost u držanju svojih uvjerenja kao tvrdoglavost, inzistiranje na principima kao dogmatičnost, a odbijanje igranja političkih igara na njihov uobičajen način kao nedostatak političke sposobnosti. Drugim riječima, teško nam je poštovati političare koji nas ne maltretiraju – poput društvene varijante sindroma zlostavljane žene. Političari koji ne žele manipulirati nama, ako uopće možemo vjerovati da takvi postoje, smatraju se gubitnicima.
Varanje nam može osigurati posao koji želimo, laganje nam može donijeti djevojku za kojom žudimo, ali nam takva djela oduzimaju djelić po djelić duše. Da stvarno mislimo da je dobro biti zao, ne bismo se toga toliko sramili... ali se sramimo. Čak se i najveći lažovi, varalice i kriminalci u Hrvatskoj zaklinju u svoje poštenje i ljubav prema obitelji, domovini i bližnjima. Zašto? Zato što ne samo što moraju skrivati svoje stvarne radnje nego i sami sebe zavaravaju da zaslužuju sve što mogu dobiti, milom ili silom. Baš kao što nitko ne smatra sebe lijenim, isto tako nitko za sebe ne vjeruje da je zao. To možemo vidjeti svakodnevno – dovoljno da nas vrlo brzo učini jako ciničnima.
Racionalna je strategija podleći cinizmu u ciničnom društvu kao što je hrvatsko, barem kratkoročno. Međutim, to je veoma destruktivno na duge staze – kako na osobnoj, tako i na društvenoj razini. Teško je pobjeći od cinizma, ali zaista nemamo drugog izbora ako želimo izgraditi Hrvatsku koja funkcionira bolje. Cinizam postoji svugdje, samo je pitanje koliko ćemo mu dopustiti da prevlada. Ja, vi i milijuni ˝malih˝ Hrvata određujemo koliko će on prevladati.
Katolički Katekizam kaže: - Osnovna posljedica istočnog grijeha je zlu sklona ljudska narav. To moramo imati na umu kad biramo bračnog druga i kad biramo političke stranke. Naše je da pokušamo postupiti razumno a sve drugo je - Božja providnost. I, naravno, Hrvatska i Hrvati nisu izuzetak. Tako je svugdje gdje je ljudi.