Na ministarskoj konferenciji zemalja EU u Luxembourgu otvorena je nova
stranica povijesti Staroga kontinenta. Svojom ulogom i snažnim
angažmanom za početak pregovora između EU i Hrvatske, austrijski je
kancelar Wolfgang Schüssel uveo bečku diplomaciju na velika vrata.
Definitivno je s ovih prostora nestao versailleski poredak, na kojemu
su počivale obje Jugoslavije. Nakon Luxembourga iščeznula je i politika
"ravnoteže sila", koju je potkraj 19. stoljeća formulirao britanski
lord Palmerston i koju su Britanci dosljedno nastojali primjenjivati i
u Europskoj uniji.
Tako je još srpskom premijeru Zoranu Đinđiću bilo osigurano, doduše
"poluslužbeno", da Hrvatska u EU ulazi samo zajedno sa Srbijom, Crnom
Gorom i Makedonijom. Britanija i neke zemlje EU smatrale su da će
Hrvatska u "balkanskom paketu" biti blokirana kao nekad u Jugoslaviji
te da neće pridonijeti jačanju Srednje Europe. Otvaranjem pregovora s
Europskom unijom Hrvatska definitivno izlazi iz jugokonteksta. Stari će
kontinent sada u zemljopisnom smislu postati zaokružena cjelina od
Baltika do Jadrana.
Dva su faktora bila presudna za Schüsselov odlučan nastup. Prvo,
ujedinjena Njemačka u ovom je trenutku politički slaba. Nisu se
ispunila očekivanja pobornika Srednje Europe, koji su mislili da će
upravo Njemačka oživjeti i povesti Stari kontinent. Nema sumnje da će
se to dogoditi, ali očito u jednoj kasnijoj fazi. Danas, čini se da
upravo Austrija preuzima ulogu Njemačke. Beč je svoju diplomatsku
postojanost pokazao na djelu u čvrstom pregovaranju s Britancima.
Drugo, za razliku od Engleza, Austrijance Turska ne zanima.
Beč također sudjeluje i priprema zemlju za globalizaciju, ali
smatra da se "njegova Kina" nalazi, takoreći, pred kućnim pragom.
Pritom se misli na zemlje nekadašnje Istočne Europe, na Ukrajinu,
Bjelorusiju, Moldaviju i, dakako, na zemljopisno bliske balkanske
zemlje. U tom kontekstu Schüsselu je trebao bliski i kompatibilan
saveznik. Kancelar je sav svoj politički utjecaj upotrijebio da
inaugurira Hrvatsku u jednog od frontmena nove, osnažene Srednje
Europe.
Hrvatska iz povijesnog iskustva izvanredno poznaje europski jugoistok.
Ona bi na ovim prostorima mogla čak postupno preuzimati ulogu Austrije.
Ojačan članstvom u Europskoj uniji, Zagreb bi znatno mogao pridonijeti
zajedničkoj europskoj vanjskoj politici. Vanjska crta Europske unije
sada se neodgodivo pomiče prema jugoistoku. Priprema se uspostava
schengenske granice prema Srbiji i Bosni. Hrvatski gospodarstvenici
sada mogu s kudikamo više sigurnosti ulaziti u investicije, kupnju i
općenito u gospodarsku ekspanziju prema europskom jugoistoku.
PLANET POLITIKE
