U 1.30 sati zazvonio je telefon Mirjani Pop iz Đakova. – Čeka vas bubreg – začula je s druge strane. Već oko tri sata "nacrtala" se pred KBC-om Osijek.
– Bila sam izvan sebe, nisam mogla vjerovati – kaže 55-godišnja Mirjana. Tegobe su joj počele 2011., na dijalizama je od ožujka ove godine, a ime joj je na listi čekanja za "novi" organ osvanulo 31. kolovoza. Operirana je u studenom.
Lista čekanja
– Imala sam sreće, zaista nisam dugo čekala – kaže ona nekoliko sati prije odlaska kući iz bolnice.
Njezina je operacija bila ujedno 99. transplantacija bubrega odrađena u osječkoj bolnici. KBC je u iščekivanju jubilarne, stote transplantacije ovog organa.
– Napeto je iščekujemo svaki dan. Četrnaest nam je pacijenata na listi čekanja, a njih 50-ak pripremamo za listu jer moramo prvo "dovesti u red" popratne bolesti – počinje prof. prim. dr. sc. Lada Zibar, voditeljica transplantacijskog programa za bubreg u KBC-u Osijek. Liječnici su u Osijeku s presađivanjima bubrega počeli tek krajem 2007.
Najmlađi su, tako, transplantacijski centar u Hrvatskoj i jedan od ukupno četiri u kojima se presađuju bubrezi, uz Rijeku, te zagrebačke Merkur i Rebro. Ukupno 107 pacijenata u državi čeka bubreg, prema podacima od 1. studenog. Čeka se u prosjeku godinu-dvije, a ranije je to trajalo šest i više godina.
– Događalo se i da bolesnik dobije bubreg isti dan kada ga stavimo na listu čekanja – navodi dr. Zibar. Naša će zemlja, prema svemu sudeći, i ove godine biti prva na svijetu po broju transplantacija općenito, gledano na milijun stanovnika. Ukupno 139 građana darovalo je organe ove godine do 1. studenog u Hrvatskoj, a 144 u cijeloj prošloj godini. Rekordna je bila 2012., sa 147 donora. Riječ je o doniranju nakon smrti, a moguća je i transplantacija bubrega sa živih darivatelja, no to se danas u Hrvatskoj rjeđe radi.
Izvrstan zakon
Transplantirano je pak 180 bubrega do početka studenog, 119 jetri, 33 srca i osam gušterača koje se rade "u paketu" s bubregom.
– Situacija se znatno poboljšala otkako smo 2007. ušli u Eurotransplant, međunarodnu organizaciju u kojoj države razmjenuju organe – objašnjava liječnica.
Imamo i izvrstan zakon o doniranju organa, ocjenjuje ona, prema kojemu je svaki građanin potencijalni donor organa nakon smrti, ako se nije za života tome usprotivio, i to pismeno i pohranio taj dokument u Registar nedarivatelja u Ministarstvu zdravlja.
– Nemaju svi taj zakon. Običaj je da se pita obitelj za pristanak, iako to zakonski nije obvezno. No, ako se oni protive, onda se to poštuje – navodi naša sugovornica.
– Mnogi ne znaju za spomenuti zakon, a vrlo malo znaju o darivanju organa uopće. Nužno je raditi na edukaciji – zaključuje.
>>U 24 sata četiri transplantacije u akcijama timova koji rade dan i noć
>> Liječnici KBC-a Zagreb obavili jedinstven zahvat presađivanja organa
Sve je to dobro za ongog koga spase. Pitanje, odkud njima toliki organi, kad mi imamo samo 4 milijuna ljudi. U Americi je jako tesko doci do organa gdje imaju preko 300 milijuna stanovnika, i samo maprave negdje og 50-100 operacija za transplantaciju. Ja mislim da bi DORH trebao ispitat odakle im toliki organi i od koga su uzeti, na koji nacin, Tu nesto ne stima kad vidis koliko dice nestaje u jedan tjedan po Hrvatskoj.