Vatreni su u Rusiji ispisali jednu od najljepših stranica hrvatskog sporta, ali i suvremene hrvatske povijesti, na koju ćemo se često pozivati i rado je prepričavati mlađim naraštajima. Iako je riječ o velikom sportskom uspjehu, on nadilazi okvire nogometa i klasične sportske euforije te predstavlja svojevrsnu prekretnicu, pa čak i pozitivan tektonski poremećaj kad su u pitanju ugled Hrvatske u svijetu i promjena društvene klime u zemlji.
Otkako je Hrvatska ušla u polufinale SP-a, nema značajnijeg medija u svijetu koji nije objavio priču o vatrenima i zemlji iz koje dolaze. Najprije se pisalo o sjajnoj igri pod palicom Zlatka Dalića, potom su uslijedile zanimljivosti o Hrvatskoj i Hrvatima da bi sve preraslo u globalnu euforiju i potporu vatrenima. Milijuni diljem svijeta tek su sad upoznali Hrvatsku u pravom svjetlu, doznavši puno o njezinim potencijalima, vrijednostima, ljudima, povijesti, turističkoj ponudi… jer im proteklih godina nismo davali pretjerano povoda da se zanimaju za nas, a naša komunikacija sa svijetom bila je nemušta i stereotipna.
Sad smo postali nezaobilazni, jer se o Hrvatskoj govori kao o globalnom fenomenu. A zahvaljujući vatrenima koji su pokazali srčanost, iskrenost, odvažnost i skromnost, sad svijet tako počinje doživljavati i sve Hrvate, pa je stvarno lijepo biti Hrvat, kako svjedoče tisuće ljudi na društvenim mrežama. Mnogi su se poistovjetili s malom i simpatičnom Hrvatskom, kao suvremenim oličenjem biblijskog Davida, posebice uoči okršaja s Argentinom, Rusijom, Engleskom i na koncu Francuskom.
Dobili smo prijatelje i zagovornike među slavnima iz svijeta show businessa, politike, gospodarstva… A postali smo i inspiracija milijunima običnih ljudi. Posebice otkako su upoznali životne putove naših igrača, a većina ih može poslužiti kao filmski scenarij budući da je cijela generacija stasala tijekom Domovinskog rata. Ali unatoč svemu, oni su se usudili sanjati i nisu se zadovoljavali prosječnošću. Zato su danas, kad se sport sve više komercijalizira, uzor i inspiracija talentiranim dječacima iz zabačenih sela Hrvatske, BiH, ali i dalekog Tajlanda.
Oni svjedoče da se trud isplati. Upornost, vjera, predanost, zajedništvo i vođenje visokim globalnim standardima izvrsnosti uz iskrenu odanost svojoj zemlji jasan je recept koji se može primijeniti i u svim drugim područjima mimo sporta. Nogomet je kao fenomen nenadmašan u globalnoj mobilizaciji i to smo iskoristili u pravom trenutku.
Devet milijuna Hrvata i njihovih potomaka razasutih diljem svijeta ovih dana konačno dišu kao jedno tijelo. A u Hrvatsku se vratio duh zajedništva, nacionalnog ponosa i vjere u sebe. Taj novi hrvatski optimizam, koji se može pretvoriti u nezaustavljivu bujicu pozitivnih promjena, sve nas tjera da se ne zadovoljavamo prosječnošću, da od onih koji nas vode tražimo rezultate i izvrsnost, da hodimo uzdignute glave te da se nikada više ne zadovoljavamo parolama kako smo mali i slabi. Usudimo se sanjati velike stvari, kako reče papa Franjo, a onda očito i Bog pomaže.
Nakon što su nam vatreni osigurali globalnu pozornost, vrijeme je da se naše „otuđene“ i birokratizirane institucije otvore i postanu servis svima koji svojim znanjem, kreativnošću i inovativnošću mogu tu moć pretvoriti u profit u gospodarstvu, politici, kulturi i turizmu. Jedino tako možemo stvoriti uspješnu Hrvatsku.
>> Nogomet nije sporedan. Postao je pitanje globalne moći i utjecaja
Sad će Srpska diplomacija i domaći regionalisti morati malo jače zapeti da ljudima ocrne Hrvatsku. Vidim da se trude, no trenutno ih nitko ne šljivi...