Slika na televiziji u trenucima dok je zasvirala hrvatska himna uoči početka utakmice protiv Brazila najbolje je opisala što vatrenima znači igranje za Hrvatsku. Bilo je tu toliko ponosa, prkosa, fanatizma i volje u očima naših igrača da je nekom strancu teško objasniti tu strast koju već godinama imaju vatreni dok igraju u kockastom dresu.
Pobjedom protiv Brazila, nakon još jedne senzacionalne pobjede nakon raspucavanja 5:3 (1:1), učinili ste nas ponosnima zbog još jednog senzacionalnog uspjeha koji ste nam priuštili, zbog toga što ste još jednom ujedinili cijelu Hrvatsku. Borili ste se do zadnje kaplje znoja, do posljednje sekunde i pokazali da nikad, baš nikad ne odustajete. Pa ni kada je nasuprot vas peterostruki svjetski prvak prepun megazvijezda. Ulice svih naših gradova opet su bile pune, unatoč kiši i hladnoći. Ponovno ste vratili vremena ponosa i slave, kad ljudi u Hrvatskoj zaboravljaju sve svoje probleme i uživaju u onome kako nas vi prezentirate u svijet.
I zato smo svi ponosni na vas. Već je ulazak u četvrtfinale ogroman uspjeh, a ovo što ste danas napravili je veličanstveno. Hrvatska nogometna reprezentacija plasirala se na 12 od posljednjih 14 velikih natjecanja, po peti put je ušla u četvrtfinale i treći put u polufinale. A od prvog SP-a na kojem je Hrvatska nastupila (1998. u Francuskoj) pa do danas, samo su četiri reprezentacije osvajale minimalno dvije medalje na Mundijalima. Njemačka (4 – zlato, srebro i dvije bronce), Francuska (3 – dva zlata i srebro), Brazil (2 – zlato i srebro) te Hrvatska (bronca i srebro). Nogometne velesile Španjolska, Italija, Nizozemska i Engleska u tom razdoblju imaju po jednu svjetsku medalju, dakle gledaju u leđa Hrvatskoj.
Bravo vatreni, naš ponos i dika!
Nama se nitko ne divi, dive se našim nogometašima i selektoru. Mi smo za razliku od njih čvrsto s Bugarskom na dnu EU.