Sredinom srpnja ove godine Ministarstvo obrane RH poslat će u četiri države zahtjev u kojemu stoji da je Hrvatska zainteresirana za kupnju njihovih borbenih zrakoplova i da traži njihovu ponudu. Taj će zahtjev za dvadesetak dana MORH uputiti u Švedsku (Gripen JAS-39), SAD (F-16), Južnu Koreju (FA-50) i Izrael (F-16 Barak).
U MORH-u računaju da bi u iduća dva mjeseca, dakle sredinom rujna, mogle stići konkretne ponude, koje bi onda MORH-ovi timovi evaluirali idućih mjesec ili dva. Bude li sve teklo po planu, potkraj listopada ili u studenome sve bi bilo spremno za izbor favorita, borbenog lovca koji bi postupno trebao zamijeniti naše više nego islužene MiG-ove 21.
‘Totalni paket’
Mnogi će ovakav plan, iza kojega stoji Damir Krstičević, potpredsjednik Vlade i ministar obrane, ocijeniti isuviše ambicioznim jer su prethodne hrvatske vlade pokazale da se proces izbora rješenja za borbeno zrakoplovstvo oteže ili su natječaji propadali. No, ne treba ni podcijeniti Krstičevićevu upornost, on je uvjeren da se u ovaj postupak i treba ući ambiciozno, ne i na “ho-ruk” način. MORH će inzistirati da se posao nabave eskadrile obavi međudržavnim ugovorom, dakle država s državom, čime se u startu znatno smanjuje mogućnost “pogodovanja”.
U MORH-u očekuju da bi ugovor s isporučiteljem zrakoplova bio potpisan 2018., a da bi već 2020. u ljeto trebalo doći prvih nekoliko zrakoplova. Plan je da se odmah ugovori i obuka naših tehničara (njih 40-50) te desetak pilota u prvoj fazi. A onda bi oni, kao što se već događa tijekom obuke tehničara i pilota na borbenim heklikopterima Kiowa OH-58 D, obučavali ostale pilote i tehničare. Prema tom planu, tijekom 2021. i 2022. Hrvatska bi već imala eskadrilu funkcionalnu za osnovne potrebe “air-policinga”, primjerice.
No, MORH-ov plan je znatno ambiciozniji od “air-policinga” jer želi da borbena eskadrila omogući i zaštitu zračnog prostora i teritorija RH te prevlast u zraku, a da ti zrakoplovi budu sposobni i za navalne operacije u dubini teritorija protivnika. To znači da će Hrvatska od država isporučitelja tražiti ponudu za tzv. “total packing”, dakle da zrakoplovi imaju sve te mogućnosti. Naravno, za dovođenje pilota i tehničara do tih razina sposobnosti trebaju godine (od 5 do 7) obuke.
Naši piloti, od kojih je većina već prestara (u prosjeku 38 godina) za višegodišnju “preobuku”, upozoravaju svog ambicioznog ministra da treba već sada početi s odabirom mladih pilota koji će moći za oko četiri godine letjeti na drugim zrakoplovima. Što se odabira modela zrakoplova tiče, realno je procijeniti da će pravi finalisti biti JAS-39 Gripen, koji Šveđani nude već 10 godina, te izgledno F-16 koji je u Izraelu “upgradean” na razinu “Barak” (C/D, blok 40).
Sada će, naravno, nastati brojne diskusije o manama i prednostima kupnje novog Gripena, koji jest dvostruko skuplji i na lizing je, i 20 do 30 godina starog “Izraelca”, dokazanog u konkretnim ratovima i uz tehnički “backup” Izraela. Naravno, za transfer tako opremljenog F-16 treba i privola SAD-a, a valja pričekati i njihovu ponudu. “Blagoslove” li Vlada i predsjednica RH taj plan MORH-a, predstoji završno nadmetanje pristalica Gripena i rabljenih, no moćno moderniziranih F-16.
Zahvati na pistama i tehnici
Ugovor o nabavi zrakoplova, plan je MORH-a, mora istodobno riješiti i neophodne infrastrukturne zahvate na pistama, hangarima i tehnici. Ostvare li se te ambiciozne najave, “konkretna” će biti i cijena ugovora. Gripeni C/D generacije stajali su u prethodnim ponudama do 70 milijuna eura po komadu, a modeli F-16 između 20 i 30 milijuna dolara. Stoga će RH tražiti od države s kojom potpisuje “deal” da se uključi i gospodarski interes RH za investicije i izvoz proizvoda.
Južnokorejski FA-50 nije skup i solidan je proizvod, no stručnjaci se čude zašto se on u traženju rješenja za HRZ stavlja uz bok zrakoplovima među koje, realno, ne pripada.
Mnogi ga promatraju kao trenažno-borbeni avion, na kojemu bi se naši piloti mogli napredno školovati za prelazak na “prave” borbene lovce. Eskadrila FA-50 bi vjerojatno stajala najmanje, oko 400 milijuna eura, no postoji bojazan da HRZ s tim tipom zrakoplova koji ne može letjeti brzinama presretanja ne bi mogao osigurati prevlast u zraku. Kada bi financijska situacija u državi to dopuštala, vjerojatno bi imalo logike nabaviti i eskadrilu tih zrakoplova, jer se mogu koristiti i kao bombarderi.
Hrvatski ministar obrane Damir Krstičević, na poziv ministra obrane SAD-a Jamesa Mattisa, 12. srpnja odlazi u SAD. Teme razgovora u Pentagonu bit će sudjelovanje u operacijama, sigurnosna situacija na jugoistoku Europe te vojno-tehnička suradnja (oprema i obuka). Dvojica ministara i bivših generala razgovarat će i o nastavku obrambene suradnje koja je do sada bila izuzetna, a američka pomoć RH iznosila je u proteklih 10 godina oko 500 milijuna dolara. Vjerojatno će se razgovarati i o potrebama HRZ-a oko borbene eskadrile. Hrvatska strana očekuje nastavak dostupnosti novca kroz razne fondove SAD-a za opremanje i obuku.
Što se tiče naših top gunnera, već sljedeće akademske godine selekcionirati 20 tak momaka i djevojaka za top gun klasu....nema se tu što čekati, vijećati i zanovijetati...