Opstane li ova Vlada, sada je već izvjesno, opstat će i borbena komponenta Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Da je državni vrh već sasvim blizu donošenja odluke o nabavi nove eskadrile borbenih zrakoplova, postalo je jasno kada je prije tjedan dana i predsjednik Vlade Andrej Plenković na svečanoj akademiji, pred kompletnim vojnim vrhom, kazao da će se “nedvojbeno temeljito, stručno, kvalitetno i detaljno naći način da se te sposobnosti dugoročno osiguraju”.
Ovo je prvi put da je Plenković izravno najavio donošenje strateške odluke, dok su njegov ministar obrane Damir Krstičević, kao i predsjednica RH i vrhovna zapovjednica Kolinda Grabar-Kitarović već mjesecima prije jasno poduprli nabavu nove borbene eskadrile. Iz vojnih kuloara stižu potvrde da se na nabavi eskadrile već radi ubrzano, a znatno povećanje PR aktivnosti kod nekih od ponuđača zrakoplova, primjerice švedskog Saaba (Jas 39 Gripen) i južnokorejskog KAI-ja (FA-50), samo dokazuje da je ovoga puta RH ozbiljna u svojim namjerama.
Da smo ozbiljno zainteresirani za obnovu ratne avijacije, ministar Krstičević je u Izrael išao i osobno uvjeriti svog kolegu ministra Liebermana, kao i izraelski državni vrh. U nekoliko mjeseci razmijenjeno je više vojnih delegacija, a našima su pokazane mogućnosti starijih i manje starih izraelskih rabljenih aviona F-16. No ovdje ni naši državnici, političari i vojnici ne bi smjeli upasti u zamku lobiranja oko tipa zrakoplova, u “golu” raspravu o tome je li bolji novi Gripen, trenažni F-50 ili u ratu isprobani, ali i isluženi izraelski F-16? Primarno je pitanje, naime, jesmo li mi odlučili koje će zadaće imati naša borbena eskadrila. Hoće li to biti tek puki “air policing”, dakle samo osnovni nadzor našeg zračnog prostora ili želimo da ta eskadrila omogući i prevlast u zraku i punu zaštitu teritorija RH, pa i omogući navalne operacije u dubini teritorija protivnika, primjerice.
Tek kada riješimo tu osnovnu dvojbu, a tu je važno i kakvi MiG-ovi 29 dolaze Srbiji iz Rusije, onda se isplati tražiti odgovarajući tip zrakoplova. Jasno je pak da Hrvatska, koje god zrakoplove odabrala, neće ih “iskeširati”, nego uzeti na kredit ili leasing. Da će izgledno odabrati opciju koja uključuje i offset, odnosno uključivanje hrvatskog gospodarstva i/ili investicije u RH.
Hrvatska je već nekoliko puta prošla kroz sličan pregovarački proces, no neuspješno jer su prijašnje vlade uvijek zastale pred donošenjem odluke i nisu se usudile preuzeti financijske obaveze ovog posla. Koji, premda nije riječ o gotovini, nego plaćanju rastegnutom na 10 i više godina, ipak na kraju stoji od 500 milijuna do milijardu eura. Prethodno iskustvo govori isto tako da je postupak odabira eskadrile bio pun sumnji u pogodovanja i plaćena lobiranja, kako u politici tako i u samom vojnom sustavu. Zbog te loše prakse javnost će ovoga puta biti i jače sumnjičava pa će oni koji odlučuju morati jako paziti da na njih ne padne sumnja o pogodovanju.
Vojni kuloari kažu da su pregovori između država već poprilično odmakli, a da se o avionima pregovaralo prilikom posjeta predsjednice RH Švedskoj, kao i Krstičevićeva posjeta Izraelu. Hoće li ti posjeti rezultirati i povećanom sklonosti i razumijevanju za određeni tip zrakoplova, vidjet će se, no bilo bi upadljivo da se sada predsjednica ili Krstičević slikaju samo s Gripenima, odnosno samo s F-16. Naši borbeni piloti, a pitat će se ovoga puta i za njihovo mišljenje, samo žele da se izbjegnu neke nove improvizacije. Dobar im je i novi Gripen i izraelski F-16, pod uvjetom da bude riječ o avionu moderniziranom na razini modela “Barak”, dakle, odgovarajućeg razini američkog “Block 40”.
Profesionalci također računaju da će državni i vojni vrh, kada već kreću u nabavu eskadrile, ambicioznije odrediti i zadaće HRZ-a, dakle iznad pukog “air policinga”.
Smjesni ste. Od kud nama pare za eskadrilu? Od kud?