Iako egzaktna brojka ne postoji, procjenjuje se kako je beskućnika u Hrvatskoj oko 2000, dok je još čak 10.000 osoba u riziku od beskućništva, s obzirom na to da žive u neadekvatnim garažnim ili podrumskim stanovima bez struje i vode. S druge strane, samo je 420 mjesta u prihvatilištima, dok su svi ostali pod vedrim nebom ili u napuštenim zgradama. A zima je pred vratima...
Među razlozima i – cijene
Upozoreno je na to u povodu Svjetskog dana beskućnika, u četvrtak u Osijeku, gdje je Hrvatska mreža za beskućnike, u suradnji s Gradom Osijekom i Caritasom Đakovačko-osječke nadbiskupije, održala konferenciju "Nova perspektiva za beskućništvo".
– Broj beskućnika u Hrvatskoj raste u posljednje vrijeme, a razlog je najčešće rast cijena prehrane, režijskih troškova i stanarina – poručio je Zvonko Mlinar, izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike. Problem je posebno vidljiv u velikim gradovima kao što su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Najteže je u glavnome gradu, gdje se računa kako 700 do 1000 osoba živi na ulici.
Iako je percepcija javnosti kako su građani koji završe na cesti uglavnom ovisnici o alkoholu, drogi ili kocki, stručnjaci navode kako to nije istina.
– Među njima je sve više umirovljenika, starijih osoba koji stjecajem okolnosti završavaju na ulici – rekao je Mlinar.
– Svatko, nažalost, može postati beskućnik, ne mora biti ni ovisnik ni socijalni slučaj. Dovoljno je da ste podstanar, teško se razbolite i preko noći završite na ulici, a prije niste imali nikakve veze sa socijalnom skrbi – nadovezao se, pak, kolega mu Drago Lelas, čelnik Hrvatske mreže za beskućnike. No, kada je problem ovisnosti u pitanju, uz njega se nerijetko vežu i tegobe mentalnog zdravlja, nedostatak podrške obitelji pa i obiteljsko zlostavljanje.
U prihvatilištima sve stariji
– Radili smo proteklih godinu dana znanstvena istraživanja i želimo poslati poruku svim donositeljima odluka na lokalnoj i nacionalnoj razini kako je problematika beskućništva, nažalost, sve veća. U prihvatilištima je sve više osoba s različitim psihičkim poteškoćama, dolaze nam sve stariji korisnici, a moramo voditi računa da Republika Hrvatska ulazi iduće godine u schengenski prostor pa možemo očekivati i određeni broj beskućnika iz Europske unije – dodao je Lelas. Prva prihvatilišta za beskućnike otvorena su prije 20-ak godina, u velikim gradovima, no beskućnici su tek 2010. priznati Zakonom o socijalnoj skrbi.
– Sustav, dakle, kaska za nama desetak godina. No, pomaka ima, što se tiče prijave boravišta i mjera za zapošljavanje – kazao je on. Iz Mreže, pak, poručuju i kako se prihvatilišta i prenoćišta financiraju projektno, a to znači da oni koji su u obvezi po Zakonu o socijalnoj skrbi osigurati sredstva – to nisu učinili.
