Ena Vrbek (23) iz Zagreba i Milena Šijan (40) iz Splita, obje članice
HGSS-a, danas su od podneva bile na Južnom sedlu (7920 m) i pripremale
se za odlazak prema vrhu Mount Everesta. Vedrana Simičević iz
Rijeke morala se vratiti zbog lakših zdravstvenih tegoba.
Istodobno, danas u šest sati ujutro s Južnog sedla počele su silaziti
Darija i Iris Bostjančić. Silazile su vrlo polako i oprezno, jer su
bile jako umorne; osim malo spavanja, do danas ujutro bile su već 130
sati na nogama i trebaju paziti na svaku sitnicu na silazu niz 1500 m
visoku ledenu stijenu između sedla i Logora 2 (6450), kamo su sretno
došle.
Rekord Šerpe Lakhpe
Enu i Milenu, najmlađu i najstariju članicu naše ekspedicije, na Južnom
je sedlu dočekao Lakhpa Norbu Šerpa koji je danas bio na vrhu, ne samo
s Darijom i Iris nego i sa svojim bratom Nawangom. Dakle, istodobno su
u istoj skupini na vrhu bile dvije sestre i dva brata, što također
nikada nije zabilježeno.
No Lakhpa se sprema napraviti još nešto, a to nikada nitko nije ni
pokušao. Pojedini Šerpe uspjeli su se popeti u istoj sezoni na vrh
Everest i po dva puta. Ali, Lakhpa će pokušati ponoviti uspon bez
vraćanja u bazni logor (na vrhu Everesta bio je već deset puta).
Uspjeh Iris i Darije Bostjančić prati i velik dio svjetskih agencija i
drugih medija. Agencije su prenijele kako se u utorak ukupno najmanje
26 svjetskih alpinista popelo na vrh. Na žalost, na silasku je umro
kineski alpinist, od visinske bolesti i iscrpljenosti.
Dodajmo da još dvije hrvatske alpinistice, Riječanka Iris Prebeg i
Zagrepčanka Danijela Bucić, pokušavaju osvojiti Everest, ali u sklopu
srbijanske ekspedicije. Naime, zbog poznate neimaštine koja je pratila
pripreme naše ekipe, za njih više nije bilo mjesta u njoj.
Za to vrijeme u Hrvatskoj, Ivanu Kapoviću i Elviru Suliću,
dugogodišnjim dečkima Iris i Darije, još je nešto zajedničko -
zabrinutost i nemir, jer opustiti se ne mogu dok se njihove drage ne
spuste u bazni logor.
Napetost je pojačana činjenicom da su osuđeni samo na rijetke razgovore
ili SMS-ove s njima - prođe i po par dana da se ne čuju - no kako se i
sami bave alpinizmom, navikli su na razdvojenost. Elvir i Darija
upoznali su se još 1996. godine, a osim za penjanjem, otkrili su i
strast za pustolovnim utrkama, sportom kojim se intenzivno bave sa
svojim Teamom Croatia.
Na svjetsko prvenstvo
– Kad se Darija vrati, nastavit ćemo se pripremati za svjetsko
prvenstvo “Adventure Racing World Championship XPD” u Portugalu u
studenom. Utrku čini 12 sportova, među njima i vožnja kajakom, penjanje
i orijentacijsko trčanje – kaže Elvir.
Ivan i Iris u Zagrebu su u vezi tri godine. I njih je spojio sport –
2000. su zajedno polagali tečaj alpinizma.
– Privlače me svi sportovi u prirodi, a s Iris se često penjem u
Hrvatskoj, dok ona sama odlazi na ekspedicije svakih šest mjeseci. Ta
me razdvojenost ne pogađa previše; izgubljeno ćemo nadoknaditi čim se
vrati kući – mirno će Ivan.
Specijalna odjeća i obuća, dereze, cepin, kaciga, užeta, sredstva veze, boca s kisikom...
Za pohod na vrh svijeta treba velika količina posebne opreme, počevši od odjeće i obuće za ekstremne temperature. Alpinisti kažu da nijedna obuća na tim visinama ne može ugrijati nogu, ali može je spasiti od smrzotina. Nakon ekspedicije na Cho Oyu (8201m), neke naše djevojke tjednima nisu osjećale prste na nogama. Na vječnom snijegu i ledu neizostavne su dereze, tj. šiljci na cipelama. Nadalje, tu su cepin, užeta, penjački pojas te mnoštvo metalnih kopči (tzv. karabinera) i drugih dijelova. Na glavi je kaciga, a u ruksaku na leđima, uz ostalo, boca s umjetnim kisikom. Pri ruci su sredstva veze. O težini opreme govori da su himalajke trenirale s ruksakom težine trećine svojega tijela. (H. D.)
