Hrvatske stipendije za mlade progonjene kršćane u svijetu važna su gesta

Marš svećenika i časnih sestara u čast žrtava bombaškog napada na crkvu 2019. godine u Šri Lanki
DINUKA LIYANAWATTE/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL
22.04.2021. u 10:07

Međunarodna zajednica “premalo i prekasno” reagira na nasilje iz religijskih razloga. Vjerske se manjine optužuje čak i za pandemiju koronavirusa, što potiče predrasude i nasilje

Zanimljivo je kako su se ovih dana preklopila dva događaja, koja su gotovo prošla “ispod radara” šire javnosti. Što i nije iznenađujuće, jer se radi o progonu kršćana, temi za koju u javnosti nema interesa i gotovo da je postalo posve normalno da su kršćani najprogonjenija i najugroženija “vjerska vrsta” u ovome trenutku na svijetu.

Prošloga tjedna objavljen je poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja za stipendiranje mladih kršćana koji su zbog svoje vjere progonjeni u zemljama Bliskog Istoka, Afrike i Azije. Iznos stipendija je 1,5 milijuna kuna, što nije mnogo, ali će onima koji će ih dobiti biti od životnog značenja. Zahvaliti mogu inicijativi saborske zastupnice i njezinu amandmanu kojega je Vlada prihvatila lani u prosincu u državnom proračunu kako bi osigurala hrvatske stipendije mladim progonjenim kršćanima.

Svega nekoliko dana nakon te vijesti, objavljen je najnoviji izvještaj Međunarodnoga katoličkoga djela Papinskoga prava Pomoć Crkvi u nevolji (Kirche in Not), koji bilježi teška kršenja vjerskih sloboda u 62 zemlje svijeta i upozorava na širenje transnacionalne džihadističke mreže. Točnije, Kirche in Not u svome izvješću, kojega je objavila je 20. travnja u Rimu, kako se u većini od 196 analiziranih zemalja u 62 stanje od kolovoza 2018. do studenoga 2020. izrazito pogoršalo. U 30 zemalja ljude se ubijalo iz vjerskih razloga, u svakoj petoj zemlji osobe koje su napustile religijsku zajednicu doživjele su znatne pravne i društvene posljedice, među onima koji najviše krše vjerske slobode su neke od najmnogoljudnijih zemalja svijeta, kao što su Kina, Indija, Pakistan, Bangladeš i Nigerija.

Predsjednik Kirche in Not Thomas Heine-Geldern tvrdi da međunarodna zajednica i “premalo i prekasno” reagira na nasilje iz religijskih razloga, premda je riječ o rastućem globalnom fenomenu. Kao primjer izvještaj navodi kako su se transnacionalne džihadističke mreže u međuvremenu proširile od sjeverne Afrike preko ekvatora na jug i na istok preko Indijskog oceana sve do Filipina, radikalizirajući domaće milicije te da je globalno rastući “cyber-kalifat” postao je efikasan instrument internetske regrutacije atentatora na zapadu. K tome se vjerske manjine optužuje za pandemiju koronavirusa, što potiče predrasude i nasilje, kao što je to slučaj u Turskoj i Nigeru.

Kirche in Not veli, primjerice, kako terorističke skupine kao što su al-Qaida, ISIL i Boko Haram, emitiraju propagandne video-snimke u kojima se Covid-19 proglašava “božjom kaznom dekadentnom zapadu”, a džihadistima se obećava imunitet i mjesto u raju.

Internetom se šire i brojne teorije zavjere prema kojima su pandemiju uzrokovali Židovi. S time što se u svakoj zemlji obrazac te optužbe mijenja prema konkretnoj manjini pa se za to optužuje u Indiji muslimane, U Kini, Nigeru, Turskoj i Egiptu krive se kršćani. U Pakistanu islamske humanitarne organizacije odbijaju kršćanima dijeliti hranu i drugu pomoć.

No, navodi se i kako pandemija u tome dijelu nije pokazala samo svoje zlo lice, nego i ono dobro, pa je dovela do zbližavanja religijskih zajednica i u Bangladešu jedna islamska humanitarna organizacija pokapa i hinduističke i kršćanske žrtve Covida-19. Na Cipru, gdje je zatvaranje granica onemogućilo kršćanima i muslimanima hodočašća u svoja svetišta, ciparski Turci muslimani molili su na grobu apostola Barnabe, zaštitnika podijeljene otočke države. Na Kubi je pak komunistički režim prvi puta na javnoj televiziji dopustio izravni prijenos Križnoga puta s papom Franjom i uskrsna slavlja.

No, premalo je tih dobrih primjera. One su kao kapi u moru globalnog nasilja i progona kršćana danas u svijetu. S jedne strane nedostatak informacija i nezainteresiranost medija za tu temu kao da potiče nasilje, a s druge strane postavljaju se pitanja kako se konkretno može pomoći. Primjer hrvatskih stipendija mladim progonjenim kršćanima može se također činiti kao kap u moru pomoći, no važna je gesta da se svaka europska država ili ona razvijenog svijeta može uključiti u konkretnu pomoć. Oštrica progona s vremenom bi otupjela.

Komentara 9

FR
francekmali
20:52 22.04.2021.

A kaj sa progonjenim Hrvatima,preko milijun ljudi poslije 1995.????Raseljenih diljem kugle zemaljske,a koliko ima gladne djece u RH ovog časa,a o mogućnostima školovanja i stipendijama da ne govorimo !!!!

IV
IVRI
10:40 22.04.2021.

Zapadni kao ni naši mediji više niti ne objavljuju vijesti o ubostvima kršćana od strane nasilnih muslimanskih skupina po svijetu. U nedavnom 13-minutnom videu tri isilovca ubijaju 62-godišnjeg pripadnika koptske manjine u Egiptu. O nigerijskim islamistima i ubojstvu kršćanskog svećenikaa za Uskrs također nitko nije pisao. Zapad je u raljama antikršćanskih medija.

JA
Jania
11:44 22.04.2021.

Kad bi bar Papa odlučnije reagirao, da se s istim žarom založi za progonjene kršćane kao i za ilegalne muslimanske imigrante.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije