Još izbori nisu niti bili utanačeni, a bosanskohercegovački su Hrvati već najavljivali da bi među njima mogle početi ne samo nove nego i puno žučnije, ljuće i dugotrajnije svađe. Nakon što su glasovi prebrojeni, imaju dovoljno razloga za to. Neočekivani poraz godinama dominantnog HDZ-a i još neočekivanija pobjeda esdepeovca Željka Komšića za mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH vjerojatno će gloženja nastaviti. Posljedice tih neočekivanih izbornih rezultata mogle bi biti raznolike, a najveće među njima produbljivanje starih i nastajanje novih podjela među Hrvatima u BiH.
I ovi bosanskohercegovački izbori, kao i svi prethodni, sviđaju se najviše tzv. međunarodnim faktorima i međunarodnoj zajednici. Izborima međunarodni protektorat ne legitimira samo čudnovatu realnost BiH nego i razloge svoje nazočnosti u toj zemlji. Zbog te čudnovate realnosti, tj. podjele BiH na dva malo čime povezana dijela, protektorima je važno stvoriti dojam da BiH ipak funkcionira kao država. Za taj privid izbori su im najvažniji. Zbog toga je malo gdje i uloženo toliko mnogo novca za tako malo stvarne demokracije kao u Bosni.
Ovim izborima i spomenuta međunarodna zajednica i bosanskohercegovački Hrvati naći će se u bitno drukčijoj situaciji jer prvi put hrvatskog predstavnika nije izabrao HDZ, tj. stranka s nacionalnim predznakom. Kako je Željko Komšić biran s liste lišene tog predznaka, a izbor mu je, zbog čudnih izbornih pravila, poduprt i glasovima nehrvata, bilo je i očekivati da će mu (suparnici) sporiti legitimitet.
Prvi je put od bosanskohercegovačkog višestranačja i specifične bosanske inačice demokracije HDZ izgubio legitimitet da bude ne samo najvažniji nego i isključivi predstavnik Hrvata. Dijelom je to posljedica višegodišnjeg trvenja, liderskih taština, širenja rodijaštva, političkog lutanja, korištenja politike za zgrtačke strasti, a možda najviše posljedica predizborne političke podjele unutar HDZ-a. Da nije bilo toga raskola, vjerojatno bi HDZ i dalje, pa i unatoč rastu nezadovoljstva njegovom politikom, bio "stožernom hrvatskom strankom" u BiH. Za apstraktnu bosansku demokraciju kakvom je shvaća međunarodna zajednica raspršenost hrvatskih izbornih glasova može biti "demokratski iskorak", ali to može i škoditi onome što bi trebalo biti hrvatskim nacionalnim interesom u BiH. No, što je taj interes, zapravo se i ne zna!
Što je pravi, kratkoročni, a pogotovo dugoročni i realni hrvatski interes u BiH, to se ne zna gotovo još od vremena HSS-a i Stjepana Radića. Ako se u posljednjih 15-ak godina nešto i pokušavalo definirati, sve se pokazalo kao nevješto i nerealno zagrebačko petljanje. Počelo je s bukačima koji su nudili "hrvatski barjak na Romaniji" i "granice na Drini". Obmanom i varkom se pokazao i naum o "obnovi Banovine Hrvatske". Utopijskom se potvrdila i njena inačica Herceg-Bosna. Kompromitirana nerealnošću i općom sirovošću, svela se na političku karikaturu, koju je ratnogubitnički dio bosanskih Hrvata omrznuo, okrivljujući je za svoju ratnu, mahom prognaničku sudbinu. I prije ovih izbora znalo se da nema nikakvog suglasja između tih protjeranih i iseljenih Hrvata i onih koji su ostali u Bosni, odnosno Hercegovini.
Većina iseljenih Hrvata danas živi u RH, ne glasuju na bosanskohercegovačkim izborima, ne namjeravaju se vratiti u Bosnu niti za to, zbog nemara međunarodne zajednice, ima ikakvih izgleda. Uz ravnodušnost Zagreba, bez definiranja realnog nacionalnog interesa i okupljanja oko njega, ali na sasvim novoj političkoj osnovi, Hrvati koji su ostali u BiH mogu se jedino svađati do svoga političkog kraja.
