Odlukom vladajućih da se parlamentarni izbori održe do 15. studenoga onemogućena je realizacija pravnopolitičkih ekshibicija koje je Vladimir Šeks najavljivao s raspuštanjem Sabora od strane predsjednice države, ali to ne znači da predstojeći izbori i dalje nisu osebujna ustavna i zakonska avantura. Ne zaboravimo, po mišljenju većine analitičara, rezultati ovih izbora mogli bi biti tijesni. Nitko ne očekuje da bi ijedna koalicija mogla odnijeti uvjerljivu pobjedu kakvu je 2011. ostvarila sadašnja vlast. Budu li nijanse odlučivale i tko zna kakve (ne)principijelne koalicije i političke vratolomije, tada se otvara mogućnost da Ustavni sud posegne za Damoklovim mačem kojim je zaprijetio u svom znamenitom izvješću iz 2010., pa izbore proglasi neustavnima ako se ispostavi da je nejednaka vrijednost glasova po izbornim jedinicama presudno utjecala na ishod izbora. Tada bi se prolongiralo konstituiranje novog saziva Sabora i tada na scenu stupaju Šeksove teze o protuustavnosti Poslovnika Hrvatskog sabora koje su neopravdano medijski posve zanemarene zbog njegova nezgrapnog pokušaja da predsjednici države udijeli ovlast prijevremenog raspuštanja Sabora kako poslije ne bismo ostali bez Sabora. Dođe li do ponavljanja izbora, tko zna kad će Sabor biti konstituiran. A proglasi li Ustavni sud spornu odredbu Poslovnika koja omogućuje produljenje saborskih mandata i na razdoblje dulje od Ustavom predviđenog roka od četiri godine, od 23. prosinca ove godine mogli bismo biti bez Sabora, i s tehničkom Vladom. U slučaju potrebe da predsjednik Sabora mijenja predsjednicu, tad bi uistinu, nadajmo se da je samo teoretski takvo što moguće, Hrvatska u političkom smislu bila obezglavljena. Za taj crni scenarij postoje svi uvjeti.
Naime, prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, broj birača u izbornim jedinicama se "ne smije razlikovati više od +/- 5%". O ravnomjernoj raspodjeli broja birača po općim izbornim jedinicama ovisi "zakonitost i opći demokratski karakter cjelokupnih izbora", pisao je Ustavni sud u svome izvješću u prosincu 2010. te dodao: "Štoviše, o tome može ovisiti i ocjena o ustavnosti cjelokupnih izbora: oni bi bili nesuglasni Ustavu ako bi prekomjerno odstupanje u broju birača po pojedinim općim izbornim jedinicama izravno i neposredno utjecalo na izborni rezultat, to jest ako bi dovelo do različitih izbornih rezultata u situaciji kad bi svi ostali elementi izbornoga sustava bili odnosno ostali isti". Za Ustavni sud referentni su bili podaci s izbora 2007. Razlika između izborne jedinice s najmanje i najviše birača bila je 93.015 tako da je u četvrtoj izbornoj jedinici za osvajanje mandata trebalo 23.935 glasova, a u devetoj 30.613. Tada su četiri izborne jedinice zadovoljavale zakonski kriterij o dopuštenim petpostotnim odstupanjima u broju birača, a najveće je odstupanje bilo 12,4 posto. Ustavni sud je i u studenome 2010. pokušao doći do svježih podataka, ali ministar uprave tada nije raspolagao takvim podacima.
Nejednakost među biračima
Unatoč tomu, Ustavni je sud tada upozorio kako bi ta odstupanja na izborima 2011. mogla biti neprihvatljiva s ustavnopravnog gledišta. "Migracijski procesi zahtijevaju stalnu prilagodbu izbornih okruga promijenjenim odnosima, i to zemljopisnim mijenjanjem granica izbornih okrugova, ili promjenom broja mandata u izbornom okrugu", citat je za kojim su u argumentaciji posegnuli ustavni suci iz knjige Dietera Nohlena "Izborno pravo i stranački sustav".
Ustavni je sud u izvješću iz 2010. upozorio "na nužnost neodložnih izmjena odnosno dopuna" zakona s kojima bi se propisivanjem pravila i određivanjem nadležnog tijela taj problem riješio. S tim da se pri određivanju izbornih jedinica mora, koliko je to najviše moguće, voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina. Čak i da je ostvarena jednaka težina biračkog glasa po izbornim jedinicama, nepoštovanje administrativnih granica bi "pod određenim okolnostima moglo dovesti do njihove nezakonitosti". Od 2010. nijedna vlast nije ništa učinila, a što se tiče jednakosti biračkog glasa stanje se i pogoršalo. Naime, 2011. razlika između dviju krajnjih izbornih jedinica po broju birača bila je 106.670. Najmanja je jedinica imala za četvrtinu manje birača od najveće, te je za mandat u najmanjoj trebalo 23.851 glas, a u najvećoj 31.471. Zašto onda Ustavni sud već tada nije realizirao prijetnju izrečenu uoči tih izbora? Očito zato što ta protuzakonitost nije bitno utjecala na rezultate izbora pa bi takva intervencija bila tumačena kao teror perfekcionističkog shvaćanja vladavine prava nad politički izraženom voljom naroda. Ali, sve se mijenja ako bi prekomjerno odstupanje utjecalo na izborni rezultat tako da bi "dovelo do različitih izbornih rezultata u situaciji kad bi svi ostali elementi izbornoga sustava bili odnosno ostali isti". Što ako se pokaže da su pobjednika presudili glasovi u najmanjoj jedinici po broju birača, i to zato što je, recimo, u 4. izbornoj jedinici jedna opcija dobila šest mandata sa 145.000 glasova, a druga u najvećoj jedinici s devet tisuća više osvojenih glasova samo četiri mandata? Ili, ako se pokaže da su ta odstupanja odredila koalicijske partnere, a time i mandatara?
Kad su u veljači ove godine Laburisti predstavili izmjene izbornih zakona koje bi riješile taj problem, u Saboru nije bilo interesa za tu temu, pa je Dragutin Lesar najavio da će nakon objave rezultata proanalizirati preporuke Ustavnog suda i obratiti mu se radi konačnog pravorijeka.
Ima li Ustavni sud hrabrosti...
Dodao je kako neki računaju da Ustavni sud ipak neće imati hrabrosti poništiti izbore. Ta su očekivanja neopravdana jer kad bi uporno višegodišnje nepoštovanje zakona presudilo izbore, jedino se postavlja pitanje bi li Ustavni sud imao hrabrosti ne poništiti takve izbore. Jedino je pitanje stvarne mogućnosti da se to dogodi.
Radi uvida u aktualno stanje odstupanja broja birača po izbornim jedinicama, tražili smo podatke od Ministarstva uprave, koji su nam vrlo brzo dostavljeni. Stanje je gore nego 2007., što je bio povod Ustavnom sudu da aktivira alarm za opasnost. Sada su samo dvije izborne jedinice, 5. i 8., u zakonski dopustivim okvirima odstupanja od +/- 5 posto. U 9. izbornoj jedinici odstupanje je 13,8 posto, a u četvrtoj 11,5 posto (razlika od 96.690 birača), te su za osvajanje mandata u četvrtoj potrebna 24.084 glasa, a u devetoj 30.991 glas.
Poništi li Ustavni sud izbore, pitanje je hoće li ovaj saziv Sabora uspjeti do isteka mandata posložiti izborne jedinice kako zakon nalaže. Poslovnik Hrvatskog sabora ima odredbu prema kojoj se mandat zastupnicima produljuje do konstituiranja novog saziva Sabora pa i po isteku ustavnog roka od četiri godine, ali ta je odredba u sukobu s Ustavom, koji predviđa da se zastupnički mandat može produljiti samo u tri slučaja, ali ne i zbog toga što nije konstituiran novi saziv Sabora. Za razliku od Šeksa, Pero Kovačević prešao je i na djela pa je u utorak predložio ocjenu ustavnosti te odredbe Poslovnika koja je takva već 15 godina (a drugačije formulirana već 25 godina). Treći saziv Sabora po njoj je produljio mandat za više od dva mjeseca izvan ustavnog roka, što tada nije uočeno. O (ne)ustavnosti te odredbe trebalo bi odlučiti što prije jer ćemo se 23. prosinca stvarno pitati imamo li Sabor. Ako ga nemamo, tko bi onda izborne jedinice doveo u sklad sa zakonom? Imali bismo ustavnu krizu, a Ustavni sud dvojbu je li bolje da imamo protuzakonito sastavljen Sabor ili da ga nemamo. Alternativa tomu je da birači opet uvjerljivo odluče o pobjedniku.
>>Predsjednica ne može raspisati izbore prije raspuštanja Sabora
>>Zašto više nismo revoltirani nakon svakog pokušaja da se glasove 'kupi' našim novcem?
Zar o izboru predsjednika nisu odlučile nijanse? Pa tko je poništio izbore?