Tri godine nakon što je krenula lavina prijava za seksualno uznemiravanje u Americi i sa sobom ponijela desetke moćnih muškaraca koji su godinama nesmetano zlorabljivali svoju moć, trend sve jače zahvaća i naše prostore. Prvo s prijavama glumica u Srbiji, što se prelilo u cijelu regiju i inicijativu #nisamTražila, grupu koja broji tisuće članova i koja ujedinjuje sve veći broj žena koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja. Prijave stižu iz dana u dan, a u posljednjih je desetak dana, prema procjeni Višnje Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, evidentirano više od 30 slučajeva spolnog uznemiravanja. MUP je ovih dana pokrenuo izvide na Akademiji dramskih umjetnosti.
Nekoliko presuda godišnje
– Zadnjih nekoliko godina uočen je trend znatnog porasta broja osoba koje se pravobraniteljici pritužuju na spolno uznemiravanje, uglavnom u području rada i zapošljavanja. Prema podacima MUP-a, porast kaznenih djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona, u odnosu na 2017. godinu iznosi više od 55%. U 2017. ih je bilo 26, u 2018. - 49, a 2019. zabilježeno je 59 slučajeva ovog kaznenog djela – stoji u odgovoru V. Ljubičić. S druge strane, iako u području pravosuđa nemamo preciznu i službenu statistiku, prema praćenju pravobraniteljice, bilježimo vrlo mali broj osuđujućih presuda – svega nekoliko na godišnjoj razini.
– Pokazalo se u praksi da naš zakonodavni okvir ne nudi dovoljnu razinu zaštite i to iz više razloga – navodi pravobraniteljica. Prvo, više zakona i propisa sadrži istu ili vrlo sličnu definiciju spolnog uznemiravanja dok su razine kažnjavanja i sankcioniranja štetnog ponašanja različite. Nadalje, u nekim zakonima nisu jasno određeni ovlašteni tužitelji, npr. u Zakonu o ravnopravnosti spolova, pa tako uglavnom izostaje učinkovito i odvraćajuće sankcioniranje počinitelja. I kao treće, možda i najvažnije, pravosudna praksa nije rodno osjetljiva, suci i sutkinje nisu dovoljno educirani za provođenje ovih postupaka pa se posljedično zakone uglavnom tumači ili doslovno, bez razumijevanja duha određenog normativnog rješenja ili bez osiguranja potrebne zaštite žrtve, pa nerijetko predmeti završe u korist počinitelja. Presporom i neizvjesnom opcijom pokazuje se i sudska zaštita putem privatne tužbe žrtve protiv poslodavca koji nije otklonio protupravno i diskriminatorno ponašanje.
– Inicijative kao što su #spasime i #nisamtražila, koje pružaju javnu platformu za prijavu počinitelja, od ogromne su za patrijarhalna društva. Prvi je senzibilizacija društva za ovakvu vrst spolne diskriminacije, spolnog i rodno utemeljenog nasilja. Naime, društva i države naše regije izrazito su patrijarhalna pa su sklona umanjivati važnost ovoj vrsti spolnog nasilja. Kako u javnom prostoru tako nažalost i u prostoru pravosuđa. Skandalozne reakcije dijela javnosti upravo dokazuju tezu kako se u našim društvima patrijarhat ne predaje olako – ustvrdila je V. Ljubičić. U patrijarhalnom društvu spolno je nasilje izrazito obojeno predrasudama i stereotipima koji umanjuju težinu nasilnog čina. Vrlo se često relativizira i za njega se nalaze opravdanja, a nerijetko čak i krivnja prebacuje na samu žrtvu. Uzrok tome leži u duboko ukorijenjenoj rodnoj neravnopravnosti.
– U patrijarhalnom društvu žena je vlasništvo i objekt i muška se dominacija očituje na razne načine, od raznih lascivnih poruka do težih oblika seksualnog nasilja. Da bismo gradili nove obrasce ponašanja, potrebno je što više informacija o rodnoj ravnopravnosti, a na društvenom planu potrebno je u praksi primjenjivati sve alate i propise odnosno načine provođenja rodne ravnopravnosti u praksi – kaže nam psihologinja Marijana Senjak iz Ženske sobe.
Pritisak incijative #spasime doveo je tako do izmjene Kaznenog zakona 1. siječnja 2020. Naime, do tada je postojao članak koji je definirao spolni odnošaj bez pristanka, za što je bila predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Silovanje se definiralo kao odnos s uporabom sile ili prijetnje, za što je bila predviđena kazna od jedne do 10 godina zatvora. Inicijative Spasi me! je, nakon nekoliko uznemirujućih slučajeva koji su šokirali hrvatsku javnost, glasno upozoravala da žrtve obiteljskog i seksualnog nasilja nisu adekvatno zaštićene i tražili su zakonske izmjene. U tome su i uspjeli pa je iz Kaznenog zakona brisan članak koji definira spolni odnošaj bez pristanka te je njegov činjenični opis postao stavak članka zakona kojim se definira silovanje. Osim toga, izmjenama Kaznenog zakona, kazne za silovanje su izmijenjene, pa sada minimalna kazna više ne iznosi godinu, već tri, dok je maksimalna kazna i dalje ostala deset godina zatvora.
MUP-ova statistika kaže da je 11 mjeseci 2020. prijavljeno 147 silovanja, dok ih je u isto vrijeme 2019. bilo 63. Do tog povećanja od 133 posto došlo je, tumači MUP, upravo zbog izmjene KZ-a prije godinu dana. Prijavljenih pokušaja silovanja lani je u 11 mjeseci bilo 16, a godinu prije 12. Statistike za spolno uznemiravanje nemaju. DORH u svojoj godišnjoj statistici iz 2019. nema zasebno problematiku seksualnog nasilja i spolnog uznemiravanja, pa onda nema podataka ni o presudama.
Uskoro zakonske izmjene?
Najčešći oblik seksualnog nasilja je seksualno uznemiravanje, koje ne znači nužno fizički dodir, a osobu koja mu je izložena dovodi u neugodan i ponižavajući položaj te izaziva kod nje sram. Neželjene seksualne primjedbe i verbalne prijedloge, buljenje, neumjereno fizičko približavanje, davanje raznih znakova, emocionalno proganjanje, seksualno podmićivanje, neprikladnu pažnju, komentiranje izgleda, spola i seksualne orijentacije, vulgarnu gestikulaciju, zviždanje, ponude za seksualne usluge, dodirivanje ili “hvatanje” intimnih dijelova... Prisutno je svakodnevno, u radnim sredinama, na fakultetima, gdje god je moguće djelovati s pozicije određene moći prema osobi koja je u podređenom položaju, a obično je to ponavljajuće ponašanje koje traje i za koje osoba koja je na meti ne nalazi rješenje. Upravo je seksualno uznemiravanje oblik seksualnog nasilja koji sredina u kojoj se odvija najčešće tolerira i karakterizira ga kao bezopasnu šalu.
Stručnjaci ističu kako je razotkrivanje spolnog nasilja izuzetno važno s više aspekata. – Kad žrtva prekine šutnju, tu se nasilje zaustavlja. Nadalje, žrtvama je važno da smognu snage suprotstaviti se jer se to dugo ne usuđuju ni u mislima vezane snažnim strahom, a takav izlazak iz straha pridonosi njihovu oporavku. Treći aspekt je procesuiranje – kaže M. Senjak.
Stvari bi se mogle mijenjati upravo zbog masovnosti najnovijih prijava. – Duboko se nadam da bi ovo moglo promijeniti stvari jer žrtve imaju momentum podrške. Opći zamah javne reakcije okolnosti čine drukčijim nego prije, iako i dalje ima patoloških i patogenih komentara. Nijedan nasilnik neće ovime dobiti poruku da to prestane raditi, ali donositelji odluka najavljuju nove zakonske izmjene koje bi tu poruku zaista mogle i prenijeti – zaključila je psihologinja Senka Sekulić Rebić.
hajde profesori sad u akciju anonimno koje su to žene završile fakultete sa nogama u zraku