Na Babinu kuku, u elitnom dijelu Dubrovnika, već 18 godina traje sapunica zbog gotovo 11,5 tisuća četvornih metara zemljišta koje je tadašnje Hotelsko-turističko poduzeće Babin kuk prodalo iako nije bilo njegov vlasnik. Stoga se 20-ak kupaca tih spornih parcela, iako su ih platili ukupno oko 1,4 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, još uvijek nisu uspjeli upisati u zemljišne knjige kao njihovi vlasnici. Spor vezan za zemljište na Babinu kuku kulminirao je kaznenom prijavom koju je protiv bivših i sadašnjih čelnika HTC-a Babin kuk te čelnika njegova sljednika Valamar Riviere, među kojima je i grof Georg Eltz, podnio jedan od prevarenih kupaca, dubrovački poduzetnik Zlatko Milić.
Oglas o prodaji
Priča počinje 1996. kada HTC Babin kuk, koji vodi Mladen Falkoni, još uvijek neprivatizirano državno poduzeće, objavljuje oglas o prodaji spornog zemljišta, za koje se ispostavilo da nije vlasništvo te tvrtke jer su tadašnji njezini čelnici propustili procijeniti njegovu vrijednost i upisati ga u temeljeni kapital tvrtke. Stoga je tih 11,5 tisuća kvadrata ostalo u vlasništvu Republike Hrvatske. Ipak, gotovo su svi kupci tih parcela uspjeli ući u njihov posjed, neki od njih izgradili su kuće i apartmane na njima, no i dalje nisu vlasnici zemljišta koje su platili.
Milić pak nije nikad ni došao u posjed oko 1300 četvornih metara zemljišta koje je 1996. platio gotovo 600.000 kuna. On navodi da nova uprava Babina kuka, koju je vodio Uwe Geiser, 2000. s njime sklapa nagodbu o zamjeni parcela pa mu umjesto tih 1300 kvadrata građevinskog zemljišta, koje su još uvijek u državnom vlasništvu, daje 5000 četvornih metara pašnjaka u vlasništvu Babina kuka. No, Milić se ne uspijeva upisati ni na to zemljište jer nije izvršena parcelizacija jednog njegova dijela.
U međuvremenu Milić odlazi u zatvor zbog počinjenog ubojstva koje nema veze sa sporom oko zemljišta i, dok je on u Lepoglavi, nova uprava Babina kuka zemljište koje mu je ustupila nagodbom 2006. upisuje u temeljni kapital svoje tvrtke kćeri Palme turizam i na njemu gradi autokamp Solitudo. Prije toga, navodi Milić u kaznenoj prijavi, 2001. Babin kuk podnio je tužbu kojom se traži utvrđenje ništavnosti ugovora o nagodbi, što je, smatra Milić, dokaz da je uprava Palme turizma znala za taj ugovor.
U međuvremenu su na to zemljište upisali hipoteke od sedam milijuna eura. No, dok je bio u zatvoru, Milića posjećuje jedan od čelnika Babina kuka i predsjednik uprave tvrtke Palme turizam Niko Koncul i nudi mu novo zemljište, ali Milić na to ne pristaje jer, tvrdi, to zemljište nije bilo u vlasništvu Palme turizma. I tako do danas taj spor nije riješen iako je tužba za ništavnost ugovora o nagodbi, kako kaže Milić, odbačena drugostupanjskom presudom, no Valamar Riviera žalila se na to Vrhovnom sudu koji još nije donio odluku. Milić u kaznenoj prijavi osim Falkonija i Koncula tereti i tvrtke Dubrovnik Babin kuk te Palme turizam, člana uprave Palme turizma Mišu Matanu, Georga Eltza, Franca Palmu, Gustava Wurmböcka, Franza Lanschützea i Nikolu Čorka, članove Nadzornog odbora tvrtke Dubrovnik Babin kuk, prethodnika Valamar Riviere. S obzirom na to da ih se tereti za kaznena djela počinjena u vezi s pretvorbom i privatizacijom, u kaznenoj prijavi navodi se da onda nije nastupila zastara.
U Valamar Rivieri kažu da ne znaju za Milićevu kaznenu prijavu, ali napominju kako svaki njezin podnositelj mora imati na umu da i lažno prijavljivanje predstavlja kazneno djelo. Na pitanje kako se moglo dogoditi to da Babin kuk prodaje zemlju koja nije njegova, u toj tvrtki kažu kako bi odgovor na to trebalo zatražiti od ugovaratelja.
Naša je pretpostavka da je prodaja slijedila na temelju dogovora i očekivanja kako će i ovo zemljište postati vlasništvom Društva, a hrvatsko pravo priznaje pravnu valjanost takvog ugovora, članak 382. ZOO, koji glasi: „Kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje...", navode u Valamar Rivieri. Dodaju da su Nadzorni odbor Babina kuka i regionalni predstavnici tadašnjeg HFP-a u Dubrovniku odobrili tu prodaju kako bi financirali pripremu poratne sezone 1997.
O upisu spornog zemljišta u temeljni kapital Palme turizma tvrde da je postupak povećanja temeljnog kapitala te tvrtke zakonito proveden, a kao dokaz tome navode što je taj pravni posao valjano proveden u zemljišnim knjigama i Trgovačkom sudu.
– Odluku o tome donijela je Valamar Riviera kao jedini član i osnivač društva Palme turizam, međutim o razlozima za donošenje ove, ali i drugih poslovnih odluka koje se tiču unutarnje organizacije i upravljanja Društvom, ne bi trebalo voditi diskusiju putem medija – navode u Valamar Rivieri.
Kažu i kako čine sve što je u njihovoj moći da se postigne sporazum s državnim institucijama po svim otvorenim pitanjima iz doba pretvorbe koji se „vuku" već dvadesetak godina.
Na pitanje kako će se moguća Milićeva pobjeda u sporu vezanom za zemljište na kojem je sad autokamp odraziti na njezino poslovanje, u Valamar Rivieri odgovaraju da ne mogu komentirati postupke koji su u tijeku rješavanja na sudu jer bi se to moglo protumačiti kao pritisak na rad suda.
O posjetu Nike Koncula, sadašnjeg potpredsjednika uprave Valamara, Miliću u zatvor, kažu da je on u funkciji predsjednika uprave Dubrovnik Babin kuka posjetio Milića kako bi ga informirao o procesu donošenja detaljnog plana uređenja za područje Solitudo.
– Niko Koncul tom je prigodom ponudio Miliću i način rješavanja ovog pitanja putem sporazuma s HFP-om. Dok je Društvo u nastavku pregovaralo s HFP-om u namjeri da riješi ovo te sva ostala otvorena pitanja iz doba pretvorbe, došlo je do promjene pravnog zastupnika gospodina Milića koji je umjesto nastavka procesa iznalaženja rješenja pokrenuo i nove tužbene zahtjeve – tvrde u Valamaru.
Optužnica protiv Falkonija
Do Falkonija, koji više nije u Valamaru, a u međuvremenu je bio predstavnik Hrvatske turističke zajednice u Moskvi, unatoč višestrukim pokušajima nismo uspjeli doći kako bi se i on očitovao o cijelom slučaju.
Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku protiv Falkonija je 2007. podnijelo optužnicu zbog prodaje zemljišta na Babinu kuku tereteći ga za kazneno djelo zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. U dubrovačkom Državnom odvjetništvu kažu da je taj postupak u tijeku pred Općinskim sudom u Dubrovniku.
Pa ovakve parnice drzava treba rezati poslije 4-5 godina,..i tocka. Kakvi su to sudovi koji slucaj ne mogu rijesiti ni poslije 20 godina? To je raj za muljatore.