Usprkos engleskom superračunalu koje je temeljem brojnih parametara izračunalo da Hrvatska neće proći skupinu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, na samo tri koraka smo od toga da nam iseljena hrvatska mladost, nogometni gastarbajteri postanu prvaci svijeta.
Od njih 22 samo dvojica kruh zarađuju u Hrvatskoj. Oni istinski simboliziraju aktualnu Hrvatsku. Tko je protiv Danske zabio ključni gol za Hrvatsku? Hrvat koji nije rođen niti je ikad živio u Lijepoj našoj! A neki su vrlo ozbiljno razmišljali ukinuti im biračko pravo.
Jer, nemaju glavno obilježje koje svakog Hrvata čini Hrvatom - ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Koga sada briga gdje plaćaju porez, i plaćaju li ga uopće. Tko se sada usudi reći kako nam ne mogu oni iz dijaspore određivati kako će se u Hrvatskoj živjeti, tko će i kako trošiti “naš”, a ne njihov novac.
Tisuće hrvatskih građana zbog te nogometne dijaspore upravo rade na rebalansu obiteljskih proračuna i planova godišnjih odmora zbog stavke Rusija. Agencije za organizaciju putovanja rade kao nikad, kafići, proizvođači piva, grickalica i navijačkih rekvizita ostvaruju neočekivanu ekstradobit.
Navijačka euforija nije mimoišla ni predsjednicu države. Otišla je kao obična navijačica u Rusiju, ali je, riskirajući da joj vjerni kritičari zamjere zlouporabu funkcije i kršenje GDPR-a prema našim nogometašima, iskoristila privilegiju da kao predsjednica države uđe u svlačionicu naše reprezentacije i redom zagrli sve te iseljene Hrvate koji su zaslužni što je za našu malu naciju čuo cijeli svijet.
I, zamislite samo kakva bi to sada bila blamaža da smo potpuno politički obespravili tu našu dijasporu, a ona nas je učinila već sada toliko ponosnima, ujedinila nas i mobilizirala. Bolje da sada i ne spominjemo koje su političke stranke najzaslužnije što je broj zastupnika iseljene Hrvatske 2010. smanjen s 12 na tri, i tko je sve braneći ovlasti povlaštenih manjinskih zastupnika kao ključni argument izvlačio upravo one koji u Hrvatskom saboru zastupaju i Rakitića, Modrića, Lovrena, Mandžukića...
Skandiranjem “Luka, Luka...” na Trgu bana Jelačića desetine tisuća navijača oprostili su kapetanu nerealizirani jedanaesterac (događalo se to i većima od njega), a kamo li da mu ne oproste takve “sitnice” (kojim se to nogometnim veličinama ne događaju) o kojima se baš proteklih mjeseci pričalo, što u Španjolskoj, što u Hrvatskoj.
Danijel Subašić svojim je obranama uz ono što je očito, dao doprinos i obranama Luke Modrića i Dejana Lovrena u sudskim postupcima. Valja to reći, premda je i sam nepravomoćno osuđeni Damir Vrbanović rekao: “Slavite naše igrače, pustite suđenja, pustite Zdravka Mamića”.
Već sada, a svakom daljnjom pobjedom u Rusiji sve će teže biti državnim odvjetnicima koji ih kazneno progone. Vladavina prava i jednakost pred zakonom bit će na ozbiljnoj kušnji. Suci će morati donijeti presudu “u ime Republike Hrvatske” protiv “heroja nacije”. Čak i ako činjenice ukažu da je nužno izreći im sankciju, njihovi odvjetnici znat će iskoristiti sva ona pretjerivanja u tretmanu sportskog junaštva, pri eventualnom odmjeravanju kazne.
Što taj jedan, dokaže li se, životni posrtaj mladih iseljenika pred hrvatskim zakonom - i to kako bi se obranilo “velikog sina domovine” prema kojem osjećaju zahvalnost - znači u odnosu na to što su naciju učinili ponosnom? I treći argument koji govori da nogomet više nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, je financijski aspekt.
Država se prilično dobro pripremila za eventualno osvajanje medalja u Rusiji. Aktualna je vlast izmijenila uredbu tako da su izjednačeni pojedinačni i ekipni uspjesi, pa će igračima, izborniku i stožeru osvoje li broncu biti isplaćeno gotovo milijun kuna (40.000 kuna po igraču), a budu li prvi 2,9 milijuna kuna, 120.000 kuna po igraču, te ih od 45. čekaju SDP-ove trajne naknade.
Uz to što su zasad za HNS zaradili 16 milijuna američkih dolara, a budu li prvaci 38 milijuna USD. Zna to šef HNS-a, udruge koja je vrlo zatvorena po pitanjima koja javnosti ima pravo znati, ali i u trenucima najveće euforije njemu je na pameti prvo bilo kako kapitalizirati sportski uspjeh pa je od medija tražio da povedu kampanju za izgradnju nogometne arene, vjerojatno, još jednog velebnog spomenika naših sportskih uspjeha i promašenih investicija.
Nimalo ponizno i dostojanstveno na čemu kao sportaš inzistira izbornik Zlatko Dalić. Sa svojih 50 godina i nakon svega što je prošao, Šuker je čini se jedino naučio da je u šoldima sve. Svima takvima sportsku lekciju je očitao francuski tinejdžer Kylian Mbappé, 19-godišnja zvijezda koji zaradu iz Rusije daje potrebitoj djeci jer drži da za igranje u reprezentaciji nitko ne bi trebao biti plaćen. Chapeau!
Draš, sramota od komentara. Dijaspora treba itekako odlučivati o Hrvatskoj, ako ništa drugo zato jer su ih mediokriteti koji “ovdje žive i plaćaju porez” natjerali da sele iz Hrvatske i čine sve moguće da ih spriječe u povratku. Sve što imalo vrijedi već je odavno “vani”. Samo, kad dijaspora odlučuje, onda igraju (u prenesenom značenju), Modrić, Rakitić, Šubašić, Lovren, a kad odlučuju “oni koji plaćaju porez”, onda igraju kojekakvi Obersneli, Bauci, Bačići, Pupovci, Koržinekice, da ne nabrajam dalje, lista bi bila predugačka. Zato nam i ide kako nam ide.