Mirne turističke vode kojima Hrvatska, kako se očekuje, plovi prema još jednoj rekordnoj sezoni, uzburkava zamjenik ministra turizma Robert Pauletić. Otvoreno kritizira Glavni ured Hrvatske turističke zajednice i njegova direktora Ratomira Ivičića.
Posljednjih dana ne štedite Glavni ured i direktora Ivičića, što im zamjerate'?
- Po meni, ovakav sustav rada Hrvatske turističke zajednice nije dobar u svojim temeljima. HTZ bi se trebao truditi da nam dovede nove avionske linije, trebao bi animirati turoperatore. Trebali bi razvijati naš brand i turistički proizvod. Zatim akcije, što više akcija. Gledao sam na Turističkom kongresu u Makarskoj prezentaciju rada koju je održala kolegica iz HTZ. Hvali se nekim brojem klikova, ali što znače klikovi i broj banera koji iskaču, kad to surfere dovodi na stranice HTZ-a, koje su opet nedovoljno kvalitetne i ne daju neku kompletnu, uzbudljivu informaciju o Hrvatskoj kao poželjnoj destinaciji. Za nekoga tko surfa i želi doznati više o Hrvatskoj, sve je to najčešće pravi "waste of time", da parafraziram onu notornu grešku HTZ-a. Pratim na internetu što radi HTZ. Ima, istina, nekih online akcija, ali sve je to tanko i slabo. A skupo, izuzetno skupo. Po meni, rade malo i ne baš kvalitetno, a državu koštaju izuzetno mnogo. Više od trista milijuna kuna ukupnog godišnjeg proračuna, to nisu mala sredstva. Od toga im je Ministarstvo dalo prošle godine 78, a ove godine 44 milijuna kuna. Neki marketinški majstori mogli bi od tolikih novaca napraviti čuda.
Turistička posjeta raste, neku su zasluge zasigurno i na HTZ-u. Ne može se reći da ništa ne rade. aktivni su na promjeni imidža hrvatskog turizma, kampanje idu, imamo novi slogan...?
- Prvo, meni je taj slogan "Full of Life" preobičan - i to je nešto najblaže što mogu reći o njemu. Malo bolja marketinška ekipa složila bi četrdeset boljih slogana za dva sata. Nema u tom sloganu ničega posebnoga zbog čega bi čovjek osjetio potrebu posjetiti Hrvatsku. Jedna kolegica iz turizma, direktorica jednog velikog hotela, rekla mi je kako je nju ono "Full of ..." odmah asociralo na nešto drugo, nešto nepristojno. Za takav slab slogan, dakle, HTZ je platio milijune i milijune kuna. Spotovi, mora se priznati, nisu loši, ali sve skupa je po meni debelo preplaćeno. Dobro, imamo slogan, imamo logo, imamo spotove... što sad? Onda HTZ sve to skupa da Mediacomu i kažu: evo, sad vi to oglasite u svijetu! I to, naravno, opet masno plate, kao što smo vidjeli, desecima milijuna kuna. Ukupno su im u 2015. platili više od 45 milijuna kuna, više od 25 za online oglašavanje, dvadesetak za "offline", to su - za one koji ne znaju - tisak, novine, tv i radio. Televizijskih reklama, da napomenem, gotovo i nema. Za televiziju i radio ukupno uplaćeno je jedva dva posto od kompletnog iznosa. Osim toga, tu nije uračunano oglašavanje na društvenim mrežama i tzv. Google Adwords, to se vodi putem posebnog računa u okviru vlastitog odjela HTZ-a za online oglašavanje, i ne ide preko Mediacoma. Drugo važno pitanje: što sad rade direktori stranih predstavništava HTZ-a? Za što primaju plaću? Oni su sada obični statisti, mogu samo nijemo gledati što poduzima Mediacom, i mogu vam reći da su vrlo nezadovoljni takvom situacijom. Dolazili su se i meni žaliti. Oni bi trebali osmišljavati marketing na svom tržištu, postaviti ciljeve, dobiti budžet i odgovarati za svoje brojke. Ovako nikakve odgovornosti nema. Niti prave kontrole cijena, bojim se. Dobio sam za akciju u Rusiji nekakve nebulozne cifre za skraćenu radijsku kampanju, preko 80.000 eura samo za područje Moskve. Kad je tu ponudu Mediacoma vidio naš zastupnik u Moskvi, prevrnuo je očima. Sve te brojke trebalo bi pažljivo provjeriti, tko zna kakvih tu napuhavanja može biti?
Za angažman Mediacoma iz HTZ-a odgovaraju kako je uobičajeno da nacionalne promidžbene organizacije angažiraju globalne PR agencije i da je 45 milijuna kuna manje nego što pojedine kompanije troše samo na promociju u Hrvatskoj, je li vam to prihvatljivo objašnjenje?
- Nije toliko sporan sam iznos. U promidžbu bi možda trebalo uložiti još veća sredstva. Sporan je način na koji se novac troši. Druge nacionalne promidžbene organizacije itekako promišljaju o tome kako će uložiti sredstva. Sad kad sam bio u Rusiji na sajmu, razgovarao sam s nizom najjačih turoperatora. Oni koji otprije rade s Hrvatskom svi se žale na to da su se prepolovila sredstva za tzv. udruženo oglašavanje za turoperatore, avionske kompanije itd. Kažu mi: svi drugi su udvostručili sredstva, samo vi ste ih prepolovili. Pazite sad: u trenutku kad se na globalnom turističkom tržištu događaju potresi, i kad je povijesna šansa da se dovedu brojni turisti koji inače ne dolaze kod nas, sve konkurentske zemlje su u prednosti nad nama, jer one udvostručuju sredstva za udruženo oglašavanje, a mi smo ih prepolovili.
Pa činjenica je da su ove godine dobili dvostruko manje novca iz državnog proračuna...
- Tako je, ali pravo je pitanje zašto je to tako, zašto su im srezana sredstva! HTZ je, o tome javnost malo zna, pod vodstvom istoga ovoga direktora, gospodina Ivičića, prošle godine oročavala goleme svote novca. U bankama su oročili sto milijuna kuna! Dva puta po 40 milijuna i jednom 20 milijuna. Za to postoje i dokazi. I sad se ja pitam: zbog čega bi HTZ špekulirala svojim sredstvima, pa nisu oni neka novčarska institucija? Posao im je da promoviraju hrvatski turizam, a ne da gledaju gdje će ostvariti bolju kamatu! Uglavnom, ovo sam čuo iz pouzdanih izvora: kad je ministar financija Zdravko Marić izrađivao proračun, vidio je sva ta prebacivanja i oročavanja, pa je donio logičan zaključak: zašto bismo mi njima davali toliko novca? Kad im je višak toliki da oročuju u jednom potezu 40 milijuna kuna? Pa je Marić uzeo velike škare i srezao 34 milijuna iz dijela koji u HTZ ide iz državnog proračuna. Naravno, u HTZ-u nakon toga nisu sebi smanjivali plaće, iako im je injekcija iz budžeta gotovo prepolovljena. Umjesto toga smanjili su sva ostala ulaganja i iznose za udruženo oglašavanje. U najvažnijoj godini hrvatskog turizma, kad bismo morali dovesti što više turista koji ne idu na svoje uobičajene destinacije poput Turske i Egipta, nemamo novca za pojačanu kampanju. Sada, kad je najvažnije. Za to su, po meni, odgovorni direktor Ivičić i njegovi suradnici, te njihova oročavanja.
Inicirali ste akciju dovođenja ruskih turista u predsezoni, ali nije se ništa dogodilo. Kažete da ste zbog toga izgubili mnogo živaca u izmjeni mailova s direktorom Ivičićem i njegovim suradnicima. Što se iza kulisa događalo?
- Prvo da kažem dvije rečenice o samoj ideji. Broj ruskih turista u Hrvatskoj je u stalnom opadanju: od 2012. godine, kad ih je kod nas bilo preko 200 tisuća, on neprekidno pada. Prošle godine ih je bilo 112 tisuća, gotovo dvostruko manje. Uzroci su bili prvo uvođenje viza, a onda i slabljenje ruske valute. Međutim, sad se opet rađa interes Rusa za Hrvatsku. A ruski turist je najbolji turist, kad se pomnoži osam dana, koliko prosječno ostaje kod nas, te 120 eura na dan, koliko prosječno troši, ispada da svaki u Hrvatskoj potroši 1000 eura! Problem je što Rusi obično rade kasni booking, kad je kod nas špica sezone već puna. Dok sam bio poslovno u Moskvi, doznao sam da im školska godina završava 25. svibnja i sinulo mi je: idemo dovesti što više Rusa u predsezoni! U prilog tome je išla činjenica što su najavljeni i brojni čarteri iz Moskve za Pulu, Split i Dubrovnik, kao i linija "Croatia Airlinesa" Sankt Peterburg-Zagreb. Gotovo svi turistički radnici složili su se da je ideja odlična. Održao sam i sastanke s hotelijerima koji su bili zagrijani, neki su odmah poslali i posebne ponude s popustima. U HTZ-u sam, međutim, naišao na zid inercije, sumnji, otpora i neznanja. Mjesec dana sam dobivao mailove od direktora Ivičića i njegovih suradnika s obrazloženjima zašto bi to bilo nemoguće ili vrlo teško izvesti. Tobože, kampanja je već definirana, ne može se sad mijenjati. Kao, što ćemo ponuditi turoperatorima. I slično. Više od mjesec i pol prije same akcije! Ja, zamjenik ministra turizma, nisam mogao probiti taj zid! Mogu zamisliti kako bi se proveo netko tko bi s kakvom idejom došao sa strane.
Što nedostaje tome da se krene iduće sezone?
- Kad čujem te riječi "iduće sezone", digne mi se kosa na glavi. Iduća godina je daleko! Iduće godine će se oporaviti sva ova tržišta koja sad imaju problema, dat će ogromne popuste i naša prilika da se dovedu novi gosti bit će možda nepovratno izgubljena. Da vam kažem jedan bizaran podatak vezan za Rusiju: kad smo početkom travnja zajedno bili u Zadru, na dodjeli turističkog priznanja "European Best Destination", direktor Ivičić mi je rekao kako je kasno za akciju u svibnju, da su jumbo plakati već otisnuti. Onda sam mu rekao da barem preko njih prelijepimo lajsnu s nazivom akcije, s čim se nevoljko složio. Poslije se pokazalo da tih fantomskih plakata uopće nema, niti ih je bilo! Nisu bili čak ni predviđeni za svibanj. Da smo reagirali tada, početkom travnja, sve smo mogli stići, potvrdio mi je to i predstavnik HTZ-a u Moskvi. U drugom dijelu travnja iz centrale HTZ-a sam mailom izviješten da sad uopće nema slobodnih mjesta za eventualne jumbo-plakate u Moskvi za svibanj, a onda je 29. travnja došlo i Turističko vijeće koje je, kako čujem, zaključilo da je sada kasno za akciju, ali da u to "obavezno idemo iduće godine". Pa naravno da je sada kasno, kad su me Ivičić i njegov tim mjesec dana zavlačili otporom, mailovima i dezinformacijama! Mislim da će nam, unatoč svemu, ove godine doći bar 15 posto ruskih turista više nego prošle godine, da će taj neugodni pad biti zaustavljen. Ali za to nipošto neće biti zaslužna HTZ, nego poznate izvanjske okolnosti.
Nije li ovo vezano uz rusko tržište više sudar entuzijazma nekog tko dolazi izvan sustava i uhodane mašinerije koja ima svoja pravila, nego propust HTZ-a?
- Ne znam, procijenite vi. Ja svakom poslu prilazim s mnogo entuzijazma, to je istina. Obično se taj entuzijazam prenese i na suradnike. Ovdje to, međutim, nipošto nije bio slučaj. Da vam pokušam ilustrirati s kojim sam žarom pristupio poslu zamjenika ministra: za dva mjeseca, izračunao sam, pročitao sam 31.000 stranicu teksta! Strahovito brzo čitam i pamtim, ali čak i za mene ovo je divovski zadatak. U Ministarstvu sam zadužen za strategiju, pa sam pročitao tone materijala iz akcijskih planova, od kongresnog turizma, preko nautičkog turizma nadalje. Također, pročitao sam i masu pravilnika: ministar Kliman i ja, u suradnji s g. Cvrtilom, unijeli smo, između ostalog, neke važne izmjene oko smanjenja obavezne kvadrature soba u novim hotelima, da bismo olakšali posao investitorima i otvorili mogućnost ulaska nekih novih hotelskih lanaca. Kao član Upravnog vijeća CERP-a ispred Ministarstva turizma aktivno sudjelujem u prodaji hotela u državnom vlasništvu. Za tu sam priliku danima i noćima istraživao tržište i razgovarao s vodećim stručnjacima za dionice i za hotelski biznis. Poslije me, rekli su mi, Tomislav Boban, ravnatelj DUUDI-ja, hvalio ministru i pomoćnicima da sam došao najspremniji na sjednicu, haha. Tu su još i diplomatske obaveze: razgovarao sam s veleposlanikom Rusije, te ljudima iz ambasada Kine, Irana i drugih zemalja. A protokolarne obaveze? Otvorio sam ni sam ne znam koliko sajmova i manifestacija za ova dva mjeseca, razgovarao s bezbroj turističkih radnika. Ima toga još, da ne gnjavim. Zato mi je smiješno kad neki kažu da nisam stručan za ovaj posao. Tko to može biti istodobno stručan za raznorodne pravne probleme, najrazličitije financijske poslove, za diplomaciju i držanje govora? Na ovakvim položajima stvar je samo u tome imaš li volje i entuzijazma, imaš li dobru ekipu oko sebe i da li brzo učiš! Nije problem moj entuzijazam nego, bojim se, nedostatak entuzijazma kod drugih.
Da će vam HTZ biti u fokusu najavili ste čim ste preuzeli funkciju zamjenika ministra, ali i da vas mjesto direktora ne zanima. Nakon otvorenih kritika na Ivičićev račun, to vam sada malo tko vjeruje...
- Drago mi je da pratite i analizirate moje stavove, to je kod naših novinara rijetkost, haha. Vi u to možete vjerovati ili ne, ali mjesto direktora HTZ-a mi zaista nije u fokusu. Htio bih samo da se poboljša rad HTZ-a, a za to ima zaista mnogo prostora. Nemam ništa osobno protiv gospodina Ivičića, samo smatram da bi HTZ morao raditi puno bolje.
Dijeli li i ministar Kliman vaše mišljenje o HTZ-u i jesu li ovi javni istupi zapravo najava Ivičićeve smjene?
- Moram prvo reći da ministar Kliman i ja izvrsno surađujemo. Priznajem da sam se na početku bojao kako će izgledati ta suradnja. Naime, već desetljećima, od svoje 25. godine, uvijek sam bio na čelu nekih poslovnih sustava, kao direktor ili predsjednik uprave. Nikad se nisam morao konzultirati s nekim šefom o svojim odlukama. Jednostavno bih provodio svoje ideje. Inače teško priznajem autoritete, osim onih koje sam odaberem. Meni su autoriteti ljudi kao što je, primjerice, Stipe Božić, moj uzor u mnogo pogleda. Ministar Kliman, po meni, izvanredno vodi naš resor, ima sjajne ideje. Da sam birao takvog šefa, ne bih našao boljeg. Imao sam sreću da je on postao ministar turizma, s njim je zadovoljstvo surađivati. Što se ovoga moga javnog istupa o HTZ-u tiče, on nije usuglašen s ministrom, to je isključivo moj stav. Nisam tip koji vodi neke potajne igrice, ja obično sve kažem u glavu, pa kako bude.
To baš i nije osobina političara?
Haha, slažem se.
>>Kliman podržao svog zamjenika Pauletića u kritici HTZ-a
>>Robert Pauletić reagirao na sporne izjave o srpskim i japanskim turistima
