Minutu i 52 sekunde trebalo je 23-godišnjem Siščaninu Davoru Buniću da pronađe pet antena u takozvanom "lovu na lisice", čime si je osigurao zlato na prvom Svjetskom prvenstvu u radiogoniometriji za slijepe, održanom sredinom rujna u Opatiji.
Antene su bile postavljene na 350 metara dugom terenu, a uz pomoć slušalica i goniometra natjecatelji su tražili njihove signale. Svaka antena povremeno se uključivala, a natjecatelji su imali maksimalno osam minuta da ih pronađu osluškujući najtiši signal. Sudjelovalo ih je 19 iz Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, Makedonije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske, a osim zlatne medalje, Davor je osvojio i srebrnu u ekipnom natjecanju s kolegom Mihaelom Đurašinom iz Lekenika. Za Svjetsko prvenstvo nije se pripremao jer nema uređaj.
– Oprema je vrlo skupa, a nedavno su još izašli i novi goniometri. Drugi klubovi imaju svoje uređaje, no naš sisački ih nema, pa smo znali i posuđivati iz Zagreba. Ali sad nisam imao na čemu trenirati. Zadnji sam put vježbao lani, kad sam bio na Croatia Cupu, gdje sam također osvojio prvo mjesto – govori mladić.
Davor Bunić radiogoniometrijom i radioamaterstvom počeo se baviti još u srednjoj školi, u Centru Vinko Bek za slijepe i slabovidne osobe. Uključio se tada i u zagrebački radioklub slijepih "Louis Braille" te položio tečaj za radiooperatera, a član je i sisačkog radiokluba. Amaterska radiogoniometrija postala mu je prava strast, a u tome je i vrlo uspješan. Njegova soba puna je medalja i pehara s prijašnjih natjecanja. Skupio je 16 zlatnih, četiri srebrne i tri brončane medalje, a među njima su i one za šah i pikado za slijepe.
– ARG i šah moje su dvije strasti, time si ispunjavam vrijeme jer sam nezaposlen. ARG je super, jer je to zapravo vježba orijentacije i kretanja za slijepe osobe. Ova natjecanja puno mi znače, no nije bit u nagradama, već u druženju. Nađem se s ljudima koji imaju iste probleme i kad smo zajedno ne razmišljamo o tome – objašnjava Davor. Sisački svjetski prvak školovao se za telefonista i kratko vrijeme radio u Udruzi slijepih, no nakon toga više nije uspio pronaći posao.
– Ljudi nas se boje zaposliti jer misle kako će slijepa osoba raditi, što će im takav radnik. Puni su predrasuda – govori Davor.
