Sa stanovništvom Obrovca, Gračaca i mnogih drugih dijelova Hrvatske, koji ovog svibnja jedva 'drže glavu iznad vode', tragediju zasigurno najdublje proživljavaju oni koji su i samo prošli sličnu kataklizmu. Upravo je u svibnju, na današnji dan, prije 9 godina, katastrofalna poplava pogodila područje Gunje. Čitav taj kraj doslovno je nestao pod vodom. Ljudi su ostali bez svega. Kuće, imanja, automobili, mehanizacija, sve, što se godinama gradilo i stvaralo, nestalo je, u samo nekoliko sati.
S.O.S je tada stigao i iz Strošinaca. Sava je prodrla i u to, najistočnije selo u Vukovarsko-srijemskoj županiji, na tromeđi Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, u kom je živjelo petstotinjak stanovnika. Bilo je potopljeno i 661 500 četvornih metara šume i šuma Debrinja, koja je još bila pod minama te se, osim od snage vode, strahovalo tada i od pomicanja i aktiviranja mina.
Na potezu uz Savu bilo je na tisuće stanovnika, vatrogasaca, pripadnika HGSS-a, Hrvatske vojske i Hrvatskih voda, koji su neumorno i danonoćno utvrđivali nasipe. Postavljene su stotine tisuća vreća s pijeskom. No, 17. svibnja, nasip je ipak popustio te je evakuirano stanovništvo četiriju sela u županjskoj Posavini - Račinovaca i Rajeva Sela te dio mještana Gunje, a zbog preventive, evakuirani su i mještani Štitara, koji su bili najbliže nasipu. „U subotu popodne, 17. svibnja, nasip je pukao na dva mjesta, u Račinovcima i Rajevom Selu. U Gunji, nekako, kao da nismo bili svjesni što to znači i koje će katastrofalne posljedice imati za Gunju i mještane, tako da, tijekom subote, gotovo da i nije bilo značajnije evakuacije stanovništva, a poziv da se napuste domovi, rijetko tko je tada poslušao“, prisjeća se današnji načelnik Gunje, mag.nov. Anto Gutić.
No, već idućeg dana, u nedjelju ujutro, kada je voda, nezadrživo, počela prodirati u naselje, svi su mještani, kako kaže, postali svjesni ozbiljnosti situacije. Do kraja tog dana, koji će Gunja vječno pamtiti, gotovo sve kuće u naselju bile su potopljene, neke sve do krova. „U bijegu od vode, u kućama prizemnicama, nije bilo dovoljno popeti se na tavan. Neki su mještani, kako bi se spasili, iz svojih potpuno poplavljenih domova, otvarali krovove i penjali se na njih, grčevito se držeći za dimnjake i čekajući da naiđe pomoć i spasi ih“, prisjeća se Gutić.
Heroji su spašavali i ljude i životinje
Spasioci iz HGSS-a čamcima su, danonoćno, plovili Gunjom i poplavljenim selima, tražeći unesrećene i spašavajući i ljude i životinje, koji su ostali zarobljeni u nepreglednom 'moru' mutne i hladne vode. Mnogima od njih spas je stigao u posljednji čas, jer bili su toliko iscrpljeni da više nisu mogli niti hodati. Na žalost, spasa nije bilo za ženu, čije su mrtvo tijelo, iz poplavljene kuće u Rajevu Selu, izvukli članovi HGSS-a. U redovima Hrvatske gorske službe spašavanja bio je tada i dvadesetogodišnji Danijel Špehar, najmlađi pripadnik HGSS-a iz Ogulina, koji je također sudjelovao u evakuaciji stanovništva i stoke na području županjske Posavine.
Osim katastrofalne poplave, Hrvatsku je, te 2014., zapljusnuo i val solidarnosti i dobrote. Poduzetnik Ivan Zovak, iz Vrbanje, odmah je stavio na raspolaganje sve svoje strojeve i ljude.
Među onima koji su spašavali sumještane i stoku, koja je ostala u stajama, bio je i Zvonko Margić. Spasio je tada brojne životinje svojih susjeda, ali i svoju kobilu, koju je, u naletu vode, morao ostavio u staji, no, kada se, nakon tri dana vratio, ona ga je čekala, u vodi koja joj je sezala preko trbuha. Vozeći se kroz poplavljenu Gunju, Hrvoje Malbaša uočio je tri psa, koji su plivali, tražeći spas. Nije dvojio, odmah je skočio u hladnu vodu i spasio ih.Nije tada bilo ni čovjeka ni kuće koji nisu stradali u toj strašnoj poplavi, koje se i današnji načelnik Gunje, dobro sjeća. Voda se, kaže, počela povlačiti tek nakon četiri dana, u njegovoj je kući bila čak dva tjedna, a ponegdje se zadržala i gotovo mjesec dana.
Žrtava je bilo i nakon poplave
U katastrofalnoj je poplavi tada smrtno stradalo nekoliko ljudi, ali u samoj Gunji, nije bilo žrtava, kaže načelnik Gutić, ističući kako je žrtava poplave, ipak bilo i nakon što se voda povukla. „U samoj fazi obnove i čekanja na povratak kući, bilo je nekoliko smrtnih slučajeva. Neki ljudi, tu katastrofu i njene posljedice, nisu mogli psihički izdržali, pa su digli ruku na sebe, a neki su tragično stradali. Najtragičniji za Gunju bio je gubitak dječaka, Stjepana Vučkovića, koji je tada imao između 13 i 14 godina i ugušio se od ispušnih plinova agregata. Njegovi neutješni roditelji i danas, 9 godina nakon tragedije, svakodnevno i po dva puta na dan, odlaze na njegov grob“, kaže načelnik Gunje, koja je, u vrijeme poplave, imala oko 3.500 stanovnika, a danas ih je, po popisu iz 2021. godine, samo 2600. Na tako drastično smanjenje broja stanovnika utjecaj je, kaže načelnik, svakako imala i poplava. Mnogi su, te 2014., bili privremeno raseljeni, a dio njih se više nikada nije vratio u Gunju.
ZauvIjek zaključani pogoni
„Visina šteta od poplave mjerila se u stotinama milijuna kuna, a najveću štetu pretrpjela je upravo Gunja. Danas su gotovo sve kuće obnovljene, neki su imali sudski spor s državom pa se i danas gradi, nakon završetka tih sporova. Najveći utjecaj na kasnije opadanje broja stanovnika i ekonomsko nazadovanje imalo je to što tadašnja Vlada RH nije, u dovoljnoj mjeri, obeštetila gospodarstvo. Naime, nakon poplave, neki se gospodarski subjekti, na žalost, nikada više nisu uspjeli oporavili te su vrata svojih proizvodnih pogona zauvijek zatvorili, što je slučaj i s dvije najveće tvornice namještaja, Amazona i Malagić. Zbog toga je, stotinjak ljudi, ostalo bez posla, što je bio razlog da napuste Gunju i odu trbuhom za kruhom“, kaže načelnik.
Na pitanje strahuju li i danas mještani tog kraja od jakih kiša i posljedičnih poplava, odgovara kako je nedavno završen projekt obnove nasipa i sada se osjećaju mnogo sigurnije, te se nadaju da se katastrofa iz 2014. godine više ne može ponoviti. Ipak, unatoč svim poduzetim mjerama, tijekom proteklih 9 godina, kada god počne rasti vodostaj Save i kada se događaju poplave u drugim dijelovima Hrvatske i u Gunji se, kaže Gutić, itekako osjeti nemir i nespokoj.
Najjača humanitarna akcija
„Ako itko ima empatiju prema poplavljenim krajevima i ljudima, koji trpe posljedice poplave, onda smo to mi, mještani Gunje. Svih ovih godina zahvalni smo cijeloj Hrvatskoj i svim ljudima koji su, na bilo koji način, pomogli u sanaciji šteta. Osim po poplavi, Gunju treba pamtiti i po akciji prikupljanja pomoći, jer upravo je te, 2014. godine, sakupljeno daleko više nego u bilo kojoj drugoj, humanitarnoj akciji u Hrvatskoj. To nam je svima mnogo značilo, ne samo u smislu materijalne pomoći, nego i u onom emocionalnom i ljudskom, jer u takvim je trenutcima neprocjenjivo važan bio osjećaj da nismo sami“, poručuje načelnik Gunje, Anto Gutić.
