"Kožić Josipa, 5. 7. 1991., u osvit dana i rođenja Hrvatske, prva žrtva Banovine ubijena od četničke ruke. Mirno spavaj, anđele", uklesano je na ružičastom mramornom spomen-obilježju, koji od jučer na ulazu u Gornju Budičinu, nedaleko od Petrinje, podsjeća na strašnu tragediju od prije 20 godina. Spomenik su postavili Josipini roditelji, Marica i Josip Kožić.
Smrt nadomak kuće
Nadomak obiteljske kuće, iz zasjede pobunjenih i odmetnutih Srba u petak, 5. srpnja 1991., sa 18 metaka ubijena je Josipa Kožić, djevojka s tek 16 godina i četiri dana života. U napadu na osobni automobil teško su ranjeni njezin dečko Vlado Dumbović i starija sestra Snježana, na sreću preživjeli, ali oboje invalidi s trajnim posljedicama.
– Bijela Zastava 128 prorešetena je sa 108 metaka, dobio sam 12 prostrijelnih rana. Tragedija u G. Budičini moj je osobni najstrašniji događaj u Domovinskom ratu – kaže Vlado Dumbović, koji je to jutro sestre Kožić vozio njihovoj kući.
– Na povratku iz noćne smjene vođe portira u Gavriloviću nadomak sela čuo sam rafale, odmah naslutio veliko zlo, a ubrzo na traktorskoj prikolici u vožnji prema Petrinji vidio mrtvu Josipu, teško ranjenu Snježanu i Vladu Dumbovića – na najteže trenutke života jučer se podsjetio tata Kozić. Znaju se Josipini podmukli ubojice, došli su iz Jošavice, Bjelnika, Borojevića i Petrinje, ali nisu dostupni hrvatskoj pravdi.
"Molitva za Josipu"
Odmah nakon tragedije o prvoj žrtvi Domovinskog rata u Petrinji sjetnu baladu, tadašnji radio-hit, "Molitvu za Josipu", na vlastite stihove skladao je Dani Maršan, a svakoga 5. srpnja u programu je Petrinjskog radija. Za Josipu i ostale poginule Budičane na dva mjesta u selu molitvu su predvodili župnik iz Petrinje Mario Migles i mladi svećenik Ivan Grbešić, krsno kumče obiteji Kožić.
a O tekstu i izgledu spomen-obilježja odlučili smo mi iz obitelji, a puni su simbolike. Zrake sunca s grbom Hrvatske znače osvit zore i rađanje domovine, križ dokazuje našu katoličku vjeru, a prelomljena crna ruža oznaka je Udruge roditelja poginulih Hrvata u Domovinskom ratu. Bog nam je uzeo mlađu kćer, a druga ostala meni i za utjehu i nagradu. Snježana je, 16 godina nakon napada, dobila blizanke, Anu i Mariju. One su mi vratile život – kazuje nam Marica Kožić, majka ubijene Josipe. Za Josipu i ostale poginule Budičane molitvu su jučer predvodili župnik iz Petrinje Mario Migles i mladi svećenik Ivan Grbešić, krsno kumče obitelji Kožić.
a SISAK – U Općoj bolnici "Dr. Ivo Pedišić" djevojčicu su rodile Ana Klobučar, Ivana Kalak i Jelena Cindrik iz Siska. (mv/VLM)
Ne zaboravit.