Iako u resornom ministarstvu ne poriču problem, ali tvrde da je pod kontrolom, čak 650 do 800 slučajeva bijesnih životinja godišnje u Hrvatskoj očito je zabrinulo i Europsku uniju koja nam je iz pretpristupnog programa IPA odobrila 75% od predviđenih 4 milijuna eura u dvije godine kako bismo počeli rješavati taj problem.
Opasna i metropola
Početkom idućeg tjedna tako počinje sveobuhvatna akcija oralnog cijepljenja lisica – s čak 875 tisuća mamaca s ampulama umrtvljenog cjepiva protiv bjesnoće koje će na površinu od 35 tisuća četvornih kilometara u 17 hrvatskih županija, svih osim dalmatinskih, bacati iz zrakoplova s pomoću specijalnih uređaja s ugrađenim GPS-om i posebno dizajniranim softverom. To znači da će se na svakom četvornom kilometru postaviti 25 smrdljivih mamaca od ribljeg brašna ispunjenih ružičastim blisterima koji su okusom privlačni divljim životinjama.
Ravnateljica Uprave za veterinarstvo Sanja Šeparović tvrdi da mamci nisu opasni za ljude i domaće životinje, no upozorava građane da ih ne diraju. U slučaju da ih nađu u svome dvorištu, trebaju ih podići s plastičnom vrećicom i odnijeti na rub šume ili pak pozvati veterinara, objašnjava, ističući kako je trajnost mamaca tjedan dana te da podnose temperature do 27 Celzijevih stupnjeva. Nakon svibanjskog i lipanjskog procjepljivanja lisica, koje će provoditi i naši susjedi Slovenci, Mađari, Srbi i Bosanci, uslijedit će i jesensko – s ukupno 1,75 milijuna mamaca ove godine, a isto će se ponoviti i iduće godine.
No, pitanje je jesmo li s rješavanjem tako ozbiljnog problema trebali oklijevati godinama, tijekom kojih su bjesnoću u zapadnoj Europi iskorijenili. Hrvatska se, naime, još početkom 90-ih ambiciozno primila tog zadatka. No bez sustavnog provođenja oralnog cijepljenja lisica i izdvajanja novca za tu svrhu broj registriranih bijesnih životinja s prosječnih 450 do 550 slučajeva u nas se posljednjih godina gotovo udvostručio. Iako su lani zabilježena i 64 slučaja kod domaćih životinja – čak 35 pasa i mačaka, od kojih nekoliko i u Zagrebu! – bjesnoća je u nas i dalje najraširenija među lisicama. Stoga pripadamo u skupinu zemalja sa silvatičnom, a ne urbanom bjesnoćom. A iako se svojedobno špekuliralo i s nekoliko novijih slučajeva bjesnoće u ljudi, riječ je o uvezenim slučajevima, kažu u Upravi za veterinarstvo. Tvrde da je posljednji "hrvatski" slučaj zabilježen još 1964.
No, kako su Hrvati gradnjom i te kako zašli u šumska područja, kontakti s lisicama – i njih i njihovih kućnih ljubimaca – gotovo su svakodnevni, a problem su i vlasnici koji ne poštuju odredbe o preventivnom cijepljenju pasa. U antirabičnim stanicama godišnje tako pregledaju čak 5600 do 6000 građana koji su bili u kontaktu sa životinjama sumnjivima na bjesnoću, od kojih trećinu cijepe, doznajemo od Vladimire Lesnikar, voditeljice Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar". Od ukupnog broja evidentiranih bijesnih životinja u prosjeku ih je 23-25 posto bilo u kontaktu s građanima koji se cijepe, a od broja testiranih uzoraka, zajedno s odstrijeljenim lisicama, lani ih je, primjerice, oko polovice bilo bijesno – 657 životinja. Čak su zabilježena i 24 slučaja bijesnih ovaca i koza te četiri goveda i jednog kopitara, dok su među divljim životinjama bijesne bile 584 lisice, pet kuna te po jedan jazavac, vuk, divlja svinja i srna.
Nikad novca?
Bjesnoća je, doznajemo, u nas potvrđena na području cijele zemlje s iznimkom jadranskih otoka. Od 2005. do 2009. u bjesnoći prednjače Zagreb i Zagrebačka županija s čak 845 slučajeva, Sisačko-moslavačka sa 373, Krapinsko-zagorska sa 275, Karlovačka, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska županija... a najmanje ih je zabilježeno u Dubrovačko-neretvanskoj (1), Međimurskoj (14) te Zadarskoj županiji (27). Kako bi se iskorijenila bjesnoća u Hrvatskoj, koja je u nas endemska bolest od 1977. sa stalnom tendencijom širenja i povećanja broja slučajeva, oralno cijepljenje lisica, tvrdi S. Šeparović, sustavno mora provoditi najmanje pet godina. Upravo je toliko trebalo, naime, i zemljama zapadne Europe poput Francuske, Njemačke ili Slovenije, koje su, kao što to sada planira RH, provodile oralnu vakcinaciju zrakoplovima, koji su dokazani kao najučinkovitije i ekonomski najisplativije sredstvo za distribuciju vakcinalnih mamaca, bez obzira na brojnost populacije lisica, objašnjava ona. Jesenskom akcijom lisice će se tako imunizirati prije sezone parenja, a proljetnom, koja se provodi oko dva mjeseca nakon štenjenja lisica, procijepit će se i podmladak. S obzirom na brojku od gotovo 800 zaraženih životinja, posve je čudno da se u proračunu za to nikad prije nije našlo novca. Ili bi ga bilo da se bjesnoćom zarazio i čovjek?
Hrvati su bijesni na HDZenjare kao risevi. Tu ni EU neće pomoć ni bilo kakva prevencija