Serija “Na terapiji” nakon niza godina konačno je kvalitetna dramska serija. U ogoljenosti njenih likova uživaju i gledatelji i glumci koji su tekst, kažu, učili dva mjeseca prije početka snimanja. ‘Krivac’ za to je Lada Kaštelan, scenaristica serije koja iz pozadine izvrsno povlači konce cijelog serijala.
Depresivna hrvatska sadašnjost
U čemu je ključ uspjeha serije?
– Uspjeha hrvatske verzije ili svjetskog uspjeha te originalno izraelske serije?
I jedno i drugo...
– Što se tiče uspjeha hrvatske verzije, drago mi je da smo u kratkom roku...
Kratkom? Čula sam da ste imali ozbiljne pripreme...
– Itekako, ali to je ipak bio jako kratak rok za ozbiljan posao... i svi smo radili s ogromnim radnim intenzitetom i koncentracijom... podjela uloga je dogovorena prije nego što sam se bacila na pisanje, tako da sam radeći računala s onim što pojedini glumci nose, s njihovim temperamentom, glumačkim nervom, energijom, fizičkim izgledom..., a oni su zaronili u svoje uloge baš onako do kraja.
Leon Lučev je rekao: “Džabe vam milijun super glumaca ako nemate dobar tekst”. Slažete li se s njim?
– Slažem, ali Leon bi se sigurno složio sa mnom da nema tog teksta koji loša gluma ne može upropastiti.
Vratimo se ključu uspjeha serije.
– Hagai Levi, idejni tvorac serije, osmislio je taj asketski format uvjeren da ga radi za uski krug gledatelja, iz duboke osobne potrebe, nakon dvadesetogodišnjeg procesa vlastite psihoterapije za koju kaže da mu je spasila život. Snimio je dvije pilot-epizode “o svom trošku”... A onda se dogodio senzacionalni uspjeh serije u Izraelu, a ubrzo i fenomen širenja licencije po svijetu, i to tako da je svaka zemlja adaptira u svoje prilike. Naravno, uz elaborirano obrazloženje razloga planiranih promjena. Meni se čini da je k nama došla u pravom trenutku, i da se jako dobro poklopila s našim “sada i ovdje”.
Došla je očito i u prave ruke – dramski ste pisac i scenarist, a pohađali ste edukacije iz Integrativne i Psihodramske psihoterapije...
– Pa dobro, valjda prave... ja se zadnjih 14 godina i sama na razne načine bavim psihoterapijom – prvo kao klijent dugotrajne psihoterapije za koju mogu reći, kao i Hagai Levi, da mi je spasila život. Radeći na ovoj građi, nisam se oslanjala na dramaturšku vještinu, nego na vlastito iskustvo, a u tom kopanju uvijek naletiš na još neku neeksplodiranu minu. To su morali i glumci. Puno gledatelja mi je reklo da ih pojedine stvari iz serije gađaju baš tamo gdje su najtanji, da seriju gledaju ‘kroz sebe’. Usput, druga sezona je još bolja od prve, i još se bolje poklapa s našom traumatčnom, stresnom i depresivnom hrvatskom sadašnjošću
Hoće li se snimati druga sezona?
– Ne znam. Odluka o sudbini ove serije očito nije na listi prioriteta na HTV-u.
Kako žive scenaristi u Hrvatskoj?
– Nadam se da će ulazak u EU, otvaranje granica i strani fondovi pridonijeti tome da se i ovdje nešto promijeni. HTV ima obavezu proizvoditi kvalitetan dramski program koji se kritički bavi stvarnošću i našim gorućim temama, bilo na humorističan, bilo na ozbiljan način, a ne onaj tipa ‘ja u fotelju, a mozak na pašu’. Na sreću, mlada generacija vjeruje da će, ako naprave nešto dobro, oni koji ‘drže kesu’ to i prepoznati.
Osmislila sam odvjetničku seriju
Imate li vi namjeru pisati neku svoju, originalnu, seriju?
– Ponudila sam dramskom programu HTV-a prijedlog za ‘odvjetničku’ seriju, ali za sada to negdje stoji i čeka.
Čime bi se bavila vaša serija?
– U početku najviše brakorazvodima i svime što uz to ide, tzv. obiteljskim vrijednostima i sličnim... a što je danas kod nas goruća tema. Stidim se, naime, što živim u zemlji u kojoj je moguća ovakva referendumska inicijativa. Kog vraga to ima s Ustavom, brak je zakonska kategorija, ionako već rezervirana za muško i žensko. Zašto sad ta paranoična inicijativa zbog tobožnje ugroženosti ‘normalnih’ heteroseksualnih prava? Samo bespotrebno raspiruje homofobiju i netoleranciju i bolje bi bilo da se onih 47 milijuna potroši na kolektivnu psihoterapiju.
I predlažem da za dio tog novca HTV otkupi engleski sitcom “Vicious”, u kojoj Sir Derec Jacobi i Sir Ian McKellen, i privatno otvoreno homoseksualci, igraju stari gay par koji pedeset godina taji od jedne mame da je gay! Treba razumjeti drugog, smiriti strasti i prestati se pjeniti. Uostalom, ne govori li papa Franjo da moramo uvijek biti budni protiv netolerancije.
Psihoterapija je tema i filma “Projekcije” Zrinka Ogreste za koji ste napisali scenarij?
– Ne, ne, psihoterapija nije tema mog teksta prema kojem je snimljen... edukacijska psihoterapijska grupa samo je seting u kojem se događa nešto sasvim drugo...ali neću otkrivati sadržaj. Jedva čekam da film dođe u kina, sredinom siječnja, i reakcije na njega! “Projekcije”, naime, izazivaju puno različitih projekcija...
jadna zena...stvarno je treba zaliti...