Sa 29 godina prisiljen sam živjeti s roditeljima i ovisiti o njihovoj novčanoj pomoći. Radio bih bilo što, ali posla jednostavno nema. U posljednja tri mjeseca otkako sam dobio otkaz poslao sam molbe na 146 adresa, od Crikvenice, Krka i Rijeke do Zagreba, no nitko mi na njih nije odgovorio, ni pozitivno, ni negativno.
Priča je to Crikveničanina Igora Mašića kojega je gubitak posla teško pogodio pa je u traženju izlaza iz bezizlazne situacije zaključio kako mu je jedino rješenje trbuhom za kruhom sreću okušati izvan Hrvatske. Završio je kuharsku školu. Ali uvidio je da je pogriješio i veli – kuhanje za turiste nikamo ne vodi jer su ga poslodavci zakidali ili na stažu ili na plaći.
U Rijeci se "ubacio" u prodaju automobila, no s padom prodaje postao je viškom te je u studenom dobio – otkaz i preporuku!
– Imao sam najbolju prodaju, ali što mi to vrijedi kad sam postao prekobrojan – žali se I. Mašić. Prestao se nadati. Uvjeren je da mu je rješenje pokušati se ukrcati na brod ili iseliti u Australiju.
Eh sad! A da je mozda skinul suncane naocale kad vec trazi posel?! No i da se ukrca za Australiju treba novce, papire i vremena da dobije papire.