Političke predrasude najveće su nepravde koje mogu zateći pojedince ili cijele organizacije. Hrvatska politička zbilja najslikovitije potvrđuje tezu, s obzirom na to da se pozicioniranja na sceni odvijaju prije svega prema stereotipovima, a ne prema realnosti. Tako je potpuno nesuvislo i nezasluženo netko nekada SDP titulirao kao ljevicu i sada se ti jadni, šonjavi „ljevičari" ne znaju s time nositi jer u stvarnom životu oni uporno bivaju dvolično mucavi i "bez muda" da zauzmu jasno stajalište, rekli bismo "ni vrit ni mimo", pa bi najsretniji bili kada bi svi hrvatski radnici bili zaposleni u udruzi poslodavaca.
Tada bi SDP najlakše pomirio svoju kukavičku bit s potrebama radništva, koji bi istodobno postali – kapitalisti. Time bi stranka dobila slobodne ruke da napokon i otvoreno može raditi ono što šutke radi i sada; podatno nagužena služi kapitalizmu. Jer nije točno da je u SDP-u „previše socijalizma, nego je tamo previše kapitalizma". Izgubljeni nad vlastitom karakternom provalijom pokorno i neprekidno osluškuju i predviđaju želje gospodara, dok su one čije bi interese trebali zastupati pretvorili u gole glasače i sjete ih se prigodno, svake tri i pol godine. SDP-u je tako predrasuda da pripada ljevici učinila veliku nepravdu, kao što bi i za stvarnu ljevicu, da postoji, značila uvredu. Ali ni izdaleka takvu kakva je kroz ovih 26 godina postojanja učinjena HDZ-u. Uz HDZ se najčešće vežu pojmovi tipa desna, kriminalna, konzervativna, nazadnjačka, ruralna, neprosvijećena, polupismena, sirova, obavještajno-represivna, budničarska, netolerantna, jednoumna, totalitarna... Samo naizgled to može biti točan politički fotorobot jer HDZ je mnogo više od toga.
Činjenice govore da je baš HDZ, ispod debelog tepiha predrasuda, bio stranka koja je u mnogočemu bila prva, a time ispada i progresivna. Najprije, HDZ je bio prvi pobjednik višestranačkih izbora, iz redova ove stranke bio je i Tuđman, prvi hrvatski predsjednik. Prvi hrvatski premijer koji je naglas izrekao božićnu čestitku pravoslavcima bio je hadezeovac. Prva žena koja je u Hrvatskoj obnašala dužnost premijerke bila je iz HDZ-a. Sada je i prva žena koja će biti predsjednica države također hadezeovka. I kako sada to?! Ponesen ovim neoborivim povijesnim iskustvom te sukladno s njime, ja sam siguran da će i prvi Srbin predsjednik Hrvatske doći isključivo iz redova HDZ-a, prvi deklarirani gej premijer ili predsjednik bit će također iz te stranke, kao što će jednog dana i prvi afrohrvatski predsjednik biti iz „plave ekipe". Bez HDZ-a Hrvatska nikada ne bi bila ovakva kakva je danas.
Esencija stranke koju su nekada zvali „strankom opasnih namjera", a danas bismo je trebali zvati strankom opasnih razmjera, zbog sustavnog rastakanja reda društvene predvidivosti, počiva na ljudima čija politička dalekovidnost nadmašuje objektivnost njihove stvarne dioptrije. Milka Planinc u bivšoj je državi bila socijalni eksces, dok u sadašnjoj žene na najvišim operativnim mjestima u državi postaju pravilo. Kolindu Grabar-Kitarović, dakle, prema uvriježenom mišljenju o HDZ-u i spolno-rodnoj orijentaciji njegova članstva i birača, izabralo je više od milijun ljudi protivno vlastitom stajalištu i vlastitoj volji?! Jednostavno ne mogu povjerovati da bi toliki broj mogao biti do te mjere izmanipuliran i subordinativno dirigiran pa da glasa slijedeći logiku kako će zaokružiti preporučenog im kandidata samo zato što mu protukandidata mrze ipak više. Takvo stajalište ne bi bilo dobar ni za koga, kao što ni pubertetsko durenje nakon poraza i zapjenjene euforije nakon izbornih pobjeda ne svjedoče značaju karakternog kalibra, već više podsjećaju na predapokaliptično izbjegavanje suočavanja s istinom ili, kako je to Krleža ustvrdio, da se „majmuni uvijek vesele požaru prašume".
Uglavnom, stereotipi će i dalje plesati svoj ples, HDZ će i protiv svoje volje biti kadar poslušati gospodare i povući potez koji će mu koristiti, dok SDP sukladno svojoj volji da bude poslušan sustavno radi stvari koje mu štete. Silogistički dolazimo na kraju do zaključka kako je cijela Hrvatska razapeta između dviju predrasuda do čijih pravih, nekarakternih lica i do lica njihovih stvarnih gazdi nikada ne smijemo doprijeti. Glasajući za nekog od njih, ni mi ne iznosimo svoje stajalište, nego se stalno inatimo i pokazujemo srednji prst onoj drugoj strani, čineći tako civilizacijsko nasilje nad smislom i istinom. Ali koga je to uopće briga kada se ovdje mandat na smisao i istinu može oteti na četiri godine.
>>Za RH važnije da se Milanović udalji od sebe nego Kolinda od Karamarka
>>'Grabar-Kitarović nije pokazala zajedništvo jer je prvo otišla k braniteljima'
