Pozdrav iz zaboravljene Dalmacije – monografija od 948 stranica teška gotovo pet kilograma – životno je djelo splitskog kolekcionara Igora Goleša (41). U njoj je čak 1646 rijetkih razglednica tristotinjak dalmatinskih malih i velikih mjesta izdanih od 1893. do 1940., a iako je od izlaska knjige prošlo tek nešto više od mjesec dana već je nazivaju biblijom dalmatinskog “razgledničarstva”.
– Htio sam napraviti knjigu o Dalmaciji koja bi objedinila najbolje razglednice iz svih zbirki kako bismo na jednome mjestu dobili novi i neprocjenjivi fotografski fundus. Uspio sam privoljeti 95 posto “najjačih” kolekcionara razglednica da pristanu na skeniranje i objavljivanje najboljih primjeraka iz svojih zbirki, a to je, vjerujte mi, jako težak posao jer kolekcionari ne vole davati za publiciranje svoje najrjeđe specijalitete za čiju su nabavu potrošili godine rada i odricanja, a o novcu da i ne govorimo – kaže nam taj simpatični Splićanin koji se skupljanjem razglednica počeo baviti 2008. godine na nagovor prijatelja Tončija Vulića.
A što se novca tiče, taj hobi puno košta jer kolekcionari ne štede kad su u prilici nabaviti nešto jedinstveno za svoju zbirku. Tako je nedavno na mađarskoj aukciji Darabanth jedna razglednica Rijeke prodana za više od tisuću eura. Razlog je visokoj cijeni to što je iz 1891. godine i jedna je od najstarijih poznatih razglednica hrvatskih krajeva uopće.
– Cijena ovisi o više faktora, o rijetkosti razglednice, skupljačkoj konkurenciji, aukcijskoj prodaji itd. Ja skupljam isključivo razglednice Dalmacije, a svoju sam najskuplju razglednicu, onu Hajduka iz 1913., platio 750 eura. U tom trenutku to je bila jedina poznata, nekoliko godina nakon toga naišao sam na još dvije i platio ih puno manje. Kada govorimo o razglednicama s ovih prostora, razglednica sinagoge u Mostaru prodana je za 1000 eura, dubrovački poštar za 800 eura, razglednica Rijeke u obliku lepeze za 800 eura itd. – napominje Goleš i dodaje da visoku cijenu postižu samo rariteti dok je prosječna cijena razglednica do 1918., do razdoblja koje je posebno u tom hobiju, od pet do 50 eura.
Skenirao 30.000 razglednica
A u ovoj dalmatinskoj monografiji objavljene su zaista najbolje od najboljih i najrjeđih razglednica, većinom iz privatnih zbirki, koje prije tog izdanja nisu bile poznate, odnosno nisu nikada publicirane. Mnoge su tako prvi put i predstavljene javnosti, a posebnost ovog hobija – kartofilije ili deltiologije – jest u tome što nikad i ne znate što se može pojaviti. Ne postoje katalozi, no pretpostavlja se da je većina manjih mjesta imala svoje razglednice, osobito ako su imala trgovine. No, mnogo je toga uništeno i spaljeno tijekom stotinjak godina burne povijesti naših krajeva.
„Izradu razglednica često su naručivali lokalni trgovci, gostioničari, svećenstvo i nije se vodila evidencija o tome što je i u kolikoj nakladi izrađeno. Zato se svake godine pronalaze nove, nepoznate razglednice, za koje čovjek ne bi vjerovao da postoje. Zadnje takve, za koje nisam znao da postoje, vidio sam u albumu jednog kolekcionara u Dubrovniku. Razglednica Malog Prologa iz 1910., sela u metkovićkom kotaru. Za skupljača tog područja u pitanju je neprocjenjiv primjerak. Moj prijatelj, veliki kolekcionar Ivan Bogavčić i ja sanjamo pronalaženje razglednice Podorljaka, malog mjesta pokraj Rogoznice koje je imalo nekoliko gostionica, a do sada još nismo našli takvu razglednicu. Što ne znači da je jednog dana nećemo naći – govori Goleš o čarima svoga hobija koji je, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama treći hobi po brojnosti kolekcionara. A vjerojatno je slično i u Europi.
Otkad postoji internet do primjeraka za zbirke dolazi se puno lakše, no za stvaranje vrhunske zbirke nije dovoljno samo ležati u fotelji i čekati što će se dogoditi već je potrebno imati mrežu poznanika, ali i dobro platiti kako biste dobili najbolje primjerke. A kao i u svakom kolekcionarstvu i ovdje strast igra ključnu ulogu. Tako ni Golešu nije bilo teško da, kada je čuo da jedan stari kolekcionar iz Trsta prodaje svoju zbirku razglednica, odmah nakon što je stupio s njim u kontakt otputuje iz Splita u Trst vozeći cijelu noć. No, kući se vratio s 20 sjajnih razglednica za svoju zbirku. Mnoge razglednice iz njegove zbirke, među kojima i neke nabavljene od spomenutog starog tršćanskog kolekcionara, našle su svoje mjesto u najnovijoj monografiji.
– Uza svoju zbirku pregledao sam najboljih 60-ak zbirki dalmatinskih razglednica. Skenirao oko 30.000 primjeraka, za neke primjerke vozio sam i po nekoliko stotina kilometara radi skeniranja i u konačnici, nakon mukotrpne selekcije, izabrao sam 1646 razglednica koje sam uvrstio u monografiju. Doslovce su to godine rada, a samo jedna poznata zbirka ostala mi je nedostupna za uvid – govori Igor Goleš kojem je ta monografija nastavak njegova prethodnog djela “Zaboravljena Dalmacija na starim razglednicama”. Samo, ovaj put nekoliko puta veća i dorađenija.
U monografiji su svoje mjesto našle i razglednice s prikazima parobroda koji su povezivali dalmatinska mjesta, razglednice prvih hotela i pansiona na obali, fotografije prvih zadruga, tvornica kojih danas mnogih i nema, lanterni... Fotografiralo se i na razglednice stavljalo i svakakve, iz današnje perspektive nevjerojatne prizore, poput štićenica staračkih domova, provala u crkve, lokalnih redikula...
Sve su to ujedno i jedinstveni povijesni izvori kojima su sačuvani izgled naše obale i svakodnevni život prije stoljeća i više. Za neka su mjesta razglednice i jedini sačuvani fotografski zapis s početka 20. stoljeća. A iako su kolekcionaru svi njegovi primjerci u zbirci dragi, svatko ima svoje favorite, pa tako i Goleš.
– Najdraže razglednice iz zbirke su mi one s ribarima u Zlarinu u izdanju tršćanskog fotografa Vittorija Steina, zatim motiv igranja šijavice u Vodicama, lanterna Mulo, procesije u Rogoznici i na Krapnju te ponajprije sve iz moga šibenskog kraja – dodaje Goleš koji kaže da nema veliku zbirku po broju primjeraka, ali da je svaka razglednica pomno odabrana.
Kad je riječ o onima koje želi u svojoj zbirci, na vrhu su crkveni interijeri iz dalmatinskih sela.
Majstorski dizajni
Razglednice danas nisu toliko popularne, no nekoć su one bile ljudima kao danas društvene mreže. Preko razglednica slali su si poruke, one malo intimnije skrivali bi ispod nalijepljenih poštanskih maraka. No te prve razglednice, s početka 20. stoljeća, majstorski su dizajnirane i izrađivane. Radili su to profesionalni izdavači specijalizirani samo za njih.
– Izdavači su se natjecali čiji će radovi biti primamljiviji kupcima. Pa su im dodavane razne secesijske note, posebno su bile zanimljive litografije rađene u tehnici kamenotiska. Nakon 1900. dolazi do ekspanzije izdavaštva i pojavljuju se brojni izdavači. Najdraži su mi Vittorio Stein iz Trsta, Weiss & Dreykurs iz Beča i Svjetlotiskarski zavod Mosinger iz Zagreba, koji je radio malo razglednica Dalmacije, ali su sve prelijepe. Dosad sam detektirao samo 50-ak Mosingerovih razglednica Dalmacije, većinom prikazuju crkve i svetišta na obali, ali lani je moj prijatelj i skupljač Damir Drvodelić pronašao Mosingerovu razglednicu sela Kljaka kod Drniša iz 1909. koja prikazuje pošumljavanje tog kraja pod vodstvom drniškog nadšumara Vežića.
Nevjerojatan pronalazak – napominje Igor Goleš koji se trenutačno odmara od rada na monografiji čiji dizajn upada u oči zbog predivnih ilustracija. Izradio ih je ilustrator Filip Peraić iz Zadra, koji je radio za IBM, Nike, Sony, Forbes, Columbia Records... Peraić je i autor divovske razglednice s motivom futurističke Dalmacije koju je Goleš osmislio kao dodatak luksuznoj verziji knjige koja je napravljena u samo 25 primjeraka. Samo za prave kolekcionare.
Pogledajte video: Neobična i zanimljiva hrvatska prezimena
Gdje se knjiga može nabaviti? Koliko para trebamo izdvojiti?