Kakvi su odnosi Hrvata i Srba danas? Pretjerano prijateljski sigurno nisu, no mogu li se okarakterizirati mržnjom? Zagrebački "Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust" ne dvoji: njihova tribina koju organiziraju 28. studenoga bavi se "anatomijom hrvatsko-srpske mržnje".
Jesu li Hrvati i Srbi uistinu vječni neprijatelji ili su se razdruživanjem zajedničke države stekli uvjeti za njihovu pomirbu, upitali smo dr. sc. Željka Krušelja, docenta na Sveučilištu Sjever, koji se kao povjesničar i novinar desetljećima bavi odnosima tih dvaju naroda. Ove je godine o tome objavio i sjajnu knjigu "Zarobljenici paralelnih povijesti - hrvatsko-srpska historiografska fronta na prijelazu stoljeća", koja rasvjetljava okolnosti dramatičnog raspada jugoslavenske federacije.
Prekratak je prostor ovog intervjua da bismo ulazili u genezu, ali može li se u povijesti naći ishodište hrvatsko-srpskih neprijateljstava?
Zasigurno nema povijesnog događaja koji bi se mogao smatrati ishodištem „hrvatsko-srpske mržnje". Unatoč mnoštvu međusobnih optužbi o masovnim zločinima koje su učinili jedni ili drugi, poglavito vezano uz Drugi svjetski rat i Domovinski rat, i nadalje ne vjerujem da je to mržnja svih protiv sviju, jedne nacije protiv druge. Kao svjedok brojnih dramatičnih zbivanja u protekla tri-četiri desetljeća čvrsto sam, međutim, uvjeren da je tu riječ o svjesnom sukobljavanju hrvatskih i srpskih elita, ponajprije onih političkih i crkvenih, nerijetko i kulturnih i znanstvenih, koje svoj privilegirani status temelje na postojanju latentne opasnosti od onih drugih.
Tko je zapravo započeo „svađu", Hrvati, Srbi ili netko treći? I zašto?
Nije u pitanju „svađa" oko nekog točno definiranog problema koja bi prerasla u mržnju. Hrvati i Srbi kao narodi još od srednjega vijeka imaju specifične, često i suprotstavljene interese. Sukobi su eskalirali u razdoblju nacionalnih integracija jer su i jedni i drugi smatrali da imaju ekskluzivitet na teritorije na kojima su ispremiješano živjeli, ali i s kojih su stjecajem povijesnih okolnosti protjerivani ili naseljavani. Ishodište je svega toga bilo još u razdoblju osmanlijskih osvajanja zbog čega se zarana otvorilo i praktički nerješivo pitanje identiteta i političkog određenja Bosne i Hercegovine. Budući da je posljedica svega toga i stvaranje habsburške vojne granice, sukobljavanja oko prava na zemlju u povijesnim izvorima možemo pratiti još od 17. stoljeća. Habsburška vlast, poslije i Mađari, bitno utječu na rast tih tenzija, jer je hrvatsko-srpska netrpeljivost, pogotovo nakon stvaranja protuslavenski usmjerene Dvojne Monarhije, bila i preduvjet njihove vladavine na tim prostorima.
Hrvati i Srbi nisu uvijek ratovali, živjeli su više od 70 godina u istoj državi, no očito u lažnoj slozi i „bratstvu". Mogu li ta dva naroda uopće živjeti u prijateljstvu?
Odgovorno tvrdim da je jugoslavenska država, iako realpolitički razlozi njezina nastajanja nisu sporni, onako kako je oblikovana i kako je funkcionirala tih sedam desetljeća, bila velika povijesna zabluda. Za to i Hrvati i Srbi imaju bezbroj suprotstavljenih argumenata. Monarhističku su Jugoslaviju srušili Hrvati, a komunističku Srbi. Pokazalo se da je tu državu, zasnovanu na trajnom rivalstvu Beograda i Zagreba, nemoguće demokratizirati, jer je svaki takav pokušaj dovodio do eskalacije sukoba, nasilja i masovnog ratnog krvoprolića. Za oba je naroda bolje da budu odvojeni i samostalni. Izigravanje velikog prijateljstva, pogotovo „bratstva", nije ni potrebno ni poželjno jer bi bilo neiskreno i licemjerno.
Galerija - Kosovski vojnici Srbi, Vučić: 'Obučavaju ih da pucaju na svoje'
Postoje li uopće zajednički interesi tih dvaju naroda koji bi ih mogli zbližiti?
Najzdraviji su odnosi uvijek zasnovani na transparentnim i međusobno usklađenim interesima. Mi smo susjedi, što znači da smo zbog vlastitih interesa i osuđeni na dogovore, koliko god bili mukotrpni, o svim važnijim pitanjima. Mnoštvo je, primjerice, ozbiljnijih razloga za snažnu ekonomsku suradnju, utoliko više što su naša gospodarstva kompatibilna. Ako to izostaje, sustavno radimo na obostranu štetu.
Jedan dio našega podijeljenog društva silno je opterećen Srbima zbog njihove ekspanzionističke politike prema Hrvatskoj. Koliko će još takvi odnosi opterećivati Hrvatsku?
Hrvatsko je društvo, kao i u većini zemalja, jako ideološki i svjetonazorski podijeljeno. Upravo odnos prema Srbima u Hrvatskoj i prema Srbiji često služi kao opravdanje za unutarnja sukobljavanja. Da nema Srba, za to bi se nalazila druga opravdanja.
Želi li Beograd, danas pod Vučićevim vodstvom, uistinu dobre odnose sa Zagrebom?
Nemam nikakvih iluzija o metodologiji i sadržaju obnašanja vlasti hrvatskoga vodstva, ali službena je Srbija ipak veći problem. Ona 1995. nije doživjela otrežnjenje od velikosrpskih iluzija, a opterećena je i brojnim akterima iz toga razdoblja. Beograd svoj status zasniva na tenzijama sa susjedima i širenju straha od Hrvata, Albanaca ili Bošnjaka. Ako ne nađe racionalan razlog za provokacije, iz rukava će izvući Jasenovac ili bilo koji povijesni problem. I to uporno čini.
Je li moguće da ta dva naroda ponovno zarate?
Oko toga sam ipak optimist. Koliko god se svađali, nema diplomatske, geostrateške i gospodarske podloge za takav katastrofični scenarij. Situacije iz 1941. i 1991. su neponovljive. Unatoč rivalstvu Europske unije i Rusije, danas to zasigurno ne bi dopustila ni međunarodna zajednica.
>> Pogledajte kako je bilo na obuci kosovske vojske
Srbi i Hrvati su dvije različite civilizacije, jedni će uvjek biti ISTOK drugi su oduvjek pripadali Zapadu... Od kad je Sv. Sava tako odlučio i posvađao se sa Papom😉