Do buđenja ulagačkog entuzijazma bilo bi dobro ulaganjem barem pokriti inflaciju, da novac ne gubi na vrijednosti. Na samo 100 uloženih kn mjesečno – štednja je isplativija od ulaganja u novčane fondove. U nekim slučajevima kamata je dvostruko veća od rasta vrijednosti udjela u fondu
Što učiniti ako samo 100 ili 200 kuna mjesečno možemo staviti “na stranu”? To je već dobar početak. Činjenica da postoji višak, a ne dug, dovoljno je zadovoljavajuća za vremena u kojima trenutačno živimo. Premda postoji niz mogućih ulaganja, od štednje, stambene štednje i raznih vrsta investicijskih fondova, do dionica, životnog i mirovinskog osiguranja u III. stupu, u krizi se pokazalo da rast bilježi uglavnom štednja – tradicionalna bankarska i stambena.
Inflacija pojede prinose
Upravo zato zanimljivo je usporediti štednju i ulaganje u fond najbliži konzervativnom i nerizičnom svjetonazoru štediša – novčani fond. Nakon što se balon ulaganja u investicijske fondove i dionice napuhao i ispuhao, do buđenja novog ulagačkog entuzijazma, bilo bi dobro ulaganjem barem – pokriti inflaciju, da novac ne gubi na vrijednosti i ostane barem na pozitivnoj nuli.
No, kako je naš izračun pokazao, to baš i nije lak zadatak. Dok je inflacija u rujnu dosegnula rekordnih pet posto, prinosi novčanih fondova ove su godine bili u rasponu od dva do 3,5 posto, a štednja samo u većim iznosima i duljim rokovima donosi kamate više od četiri posto. Ipak, pokazalo se i na samo 100 uloženih kuna mjesečno – štednja je svakako isplativija od ulaganja u novčane fondove, u nekim slučajevima kamata je dvostruko veća od rasta vrijednosti udjela u fondu. Tako se ulaganjem 100 kuna tijekom 12 mjeseci od kamata utrži oko 28 kuna, ulaganjem u fond od 14 do 21 kunu.
S dvostruko većim iznosom, 200 uloženih kuna mjesečno, u fondu se zaradi od 28 do 39 kuna, od štednje 50 do 58 kuna. Uloženi su iznosi mali, pa ni zarada ne impresionira, no s povećanim ulogom, kamata proporcionalno raste.
Fondovi ukidaju naknade
Usto, većina fondova naplaćuje razne naknade, ulazne, izlazne, za upravljanje, a ima i drugih troškova, što im prilično smanjuje konkurentnost. Stoga fondovi sve češće akcijski ukidaju ulazne ili izlazne naknade. Kad je, pak, štednja u pitanju, većina banaka određuje neki minimalan iznos početne štednje za modele s većim kamatama, pa su opcije ugovaranja štednje sa 100 kuna vrlo ograničene.
sam novac je najveće zlo.............................zlo je to što se mene prisiljava da idem u banku....što moram primati plaću preko računa......................tko me pita želim li to ili ne.................to je čista povreda slobode....kakve se to gluparije.........................novac je najbolji kad ti nije u rukama...............a najveće zlo kad ga daješ banci....time samo zatvaraš krug izrabljivanja i najvećeg robovlasničkog sustava koji je stvoren na zemlji od 14 st. NOVAC I BANKE!