Najveći skandal s upisima na fakultete u Americi digao je poprilično prašine zbog slavnih roditelja koji su optuženi za plaćanje mentorima kako bi im djeca dobila bolje rezultate upisnih testova. Prva optužena osoba poznata je glumica Felicity Hauffman koja je dobila zatvorsku kaznu od 14 dana nakon što je priznala da je platila 15.000 dolara kako bi se rezultati SAT (ekvivalent naše Državne mature) njezine kćeri umjetno korigirali i time povećale njezine šanse za upis na dobar fakultet.Netom prije presude i nakon punog priznanja prevare, Hauffman je napisala pismo u kojem daje širu sliku razloga za ovakav korak. Nakon što objašnjava kako se njezina kćer muči s problemima u učenju odmalena opisuje proces upoznavanja s mentorom koji joj naposljetku govori da njezina kćer ne zadovoljava u matematici te da je bolje da se fokusira na audicije, a da ova praksa varanja i tako postoji već dugo. Dio koji najviše odzvanja je priznanje majke da “koliko god okrenuto to zvuči, iskreno sam se počela osjećati kao da bih bila loša majka ako ne učinim ono što gospodin Singer (mentor) predlaže”.
Naravno da je za svaku osudu ponašanje u kojem se na osnovi novca i prevare nekim učenicima otvaraju vrata koja drugima nisu dostupna, poanta standardiziranih testova je upravo izbjegavanje ovakvog ponašanja. Ipak, većina roditelja priznat će da bi sve napravili za svoju djecu, a i ovaj korak moguće je opravdati kroz jednostavan obrazac “zašto bi moja kćer imala manje šanse u životu zbog slabijeg znanja matematike, a želi se baviti glumom”?
Američki sustav tu je nepokolebljiv. Kao netko tko je kroz njega prošao, znam koliko se cijeni intelektualno vlasništvo i samostalan rad, na ispitima nekad ne bi bilo ni profesora u prostoriji, ali nikom nije palo na pamet pogledati u test osobe do sebe. U Hrvatskoj je situacija nešto drugačija i pisanje seminara za novac ili prepisivanje nisu rijetkost. Time ne želim reći da je u američkom sustavu bolje, jasno je da uz basnoslovne donacije fakultetima se očekuju protuusluge, tu se gotovo radi o institucionaliziranom lobiranju za protuusluge. Metode su drugačije, ciljevi slični.
Ono što je bitno vidjeti jest koliko je cijeli sustav u startu nepravedan svojom nefleksibilnosti. Ne postoji idealan sistem, tako i naša Državna matura stavlja velik pritisak ne samo na učenike nego i na njihove obitelji i ne može biti jedino mjerilo zasluga za upis na određeni fakultet, usprkos tvrdnjama o navodnom holističkom pristupu. Taj pritisak nije samo emotivan i intelektualan, već i financijski – većina ide na instrukcije, dodatne poduke, kupuje knjige s pripremnim testovima… U startu šanse se razlikuju i ne omogućavaju mobilnost koju navodno propagiraju. Bez dvojbe, visokoškolsko obrazovanje treba biti zasluženo i najbolja mjesta prepuštena najboljima, ali u sustavu duboko prožetom neravnopravnostima, standardizirani testovi nisu nužno (jedini) pokazatelj izvrsnosti. A nisu ni zaštita od manipulacije rezultatima, kako i priča s početka dokazuje.
VIDEO Ministrica Divjak predstavila reformu školstva
Državne mature su najveća ludost i suludi pritisak, vratiti prijemne ispite i racionalne kvote. Na američkim elitni fakultetima 20% su genijalci, ostalo mali Kennedyi, Bushi i ostali dobrostojeći.