12. GODIŠNJICA

I Vučić je sad postao đinđićevac, a za njega je imao samo najgore riječi

Zoran Đinđić
Foto: Screenshot Youtube
1/2
13.03.2015.
u 15:15

Korać: Za Đinđića je Vučić imao samo najgore riječi, a danas se na njega poziva. To je u najmanju ruku neobična transformacija

Prvaci liberalne Srbije na 12. obljetnicu ubojstva premijera Zorana Đinđića predvodili su jučer tradicionalnu “Šetnju za Zorana ulicama Beograda”, od Krunske ulice, gdje je sjedište Đinđićeve Demokratske stranke, do novog groblja. Zbog kiše u mimohodu nije bilo više od dvije tisuće ljudi, a Đinđićev grob morali su čuvati policajci jer je Vojislav Šešelj zaprijetio da će nekoga poslati na groblje s glogovim kolcem.

Premijer Aleksandar Vučić položio je vijenac kraj spomen-ploče koja stoji na mjestu Đinđićeva ubojstva ispred zgrade vlade Srbije. Vučić se danas poziva na Đinđićeve političke ideje, poziva na jedinstvo.

Dosta je dioba

– Ožujak 2003. zauzeo je mjesto na crnim stranicama srpske povijesti. U podijeljenoj Srbiji zbog podjela su ubijani lideri, kraljevi i politički protivnici, što je donosilo nova ubojstva i podjele. Na godišnjicu smrti čovjeka koji je govorio da će Srbija biti onakva kakvom je sami napravimo, vrijeme je da se prestanemo dijeliti. Srbija više nema snage za diobe na karađorđevićevce i obrenovićevce, partizane i četnike, zapadnjake i istočnjake – rekao je Vučić.

Međutim, Žarko Korać, potpredsjednik Đinđićeve vlade, prisjeća se kako je Vučić o Đinđiću kao zastupnik u Narodnoj skupštini govorio samo negativno.

– Za Đinđića je Vučić imao samo najgore riječi, a danas se na njega poziva. To je u najmanju ruku neobična transformacija – kaže. Ipak, mnogi se analitičari bave usporedbom dvojice srbijanskih lidera, Đinđića i Vučića, ističući neke dodirne točke, između ostaloga i jake veze s Njemačkom. U Đinđićevo doba kancelar je bio Gerhard Schröder i Đinđić je bio tamo rado viđen gost, danas se Vučić često sastaje s Angelom Merkel.

– Suradnja s Njemačkom je ispravna politika. Ipak, između Vučića i Đinđića ne vidim apsolutno nikakvu sličnost. Njihove političke prošlosti su potpuno različite. Đinđić je uvijek bio oporba Miloševiću i može se samo postaviti pitanje je li bio dovoljno angažirana oporba, dok je Vučić bio na Miloševićevoj strani. Đinđić se nije zalagao za rat, nije podržavao rat kao politički projekt kojim se Milošević bavio deset godina – kaže Korać.

Prisjeća se i vremena kad je Đinđićeva vlada 25. siječnja 2001. preuzela vlast.

Zemlja je bila uništena, nije bila članica čak ni Interpola, ponovo smo morali natrag i u Ujedinjene narode – kaže te ističe kako je ključna razlika između Đinđića i Vučića to što je Đinđić gradio institucije države i vjerovao u njih, dok se Vučić ne oslanja na institucije, više nego u institucije vjeruje u svoje odluke. Đinđić je bio njemački đak, tamo je, na sveučilištu u Konstanzu, doktorirao 1979. kod Jürgena Habermasa na temu “Problemi utemeljenja kritičke teorije društva”.

Političko ubojstvo

Bio je, kaže Korać, vrijedan i racionalan kao da je zaista Nijemac, dok nije sigurno da je Vučić prozapadno orijentiran ili se više ravna prema odnosu snaga u kojima je bez podrške Njemačke nemoguće pristupiti Uniji, jer Vučić je ozbiljno shvatio svoj zadatak približavanja Srbije EU.

Zoran Živković, koji je nakon ubojstva naslijedio Đinđića, ističe kako, da je Đinđić živ, ne bi bilo prenemaganja na političkoj sceni. – Možete li zamisliti Zorana kako kaže da puno radi, kako prvi dolazi na posao – pita Živković.

Korać kaže i kako je Đinđić kao premijer tražio što širu podršku, ponekad ju je očajnički tražio, želeći okupiti što više ljudi. Đinđićevi poštovatelji održali su i tribinu o njegovoj ostavštini ističući kako je to bilo političko ubojstvo te kako do danas nije istražena prava pozadina. Korać pak kaže kako je ta vlada 2001. zatekla personalno naslijeđe Slobodana Miloševića, koje je Đinđića i ubilo.

– Oni su znali što su radili, da su ubijali, pljačkali, silovali, palili. Neki su sada u Haagu, neki su umrli, a neki su i u vlasti – kaže Korać.

Dok Vučić Đinđićevo ubojstvo svrstava u red brojnih atentata na kraljeve i političare koji su obilježili povijest Srbije, Korać ističe kako je Đinđić bio političar kakvoga Srbija u 200 godina moderne povijesti nije imala.

>> Šešelj prijeti na Twitteru: Nikoliću, i Tito i Đinđić su prije smrti imali problema s nogom

>> Na Facebook stavio fotografiju puške kojom je ubijen Đinđić

Komentara 17

TO
tomzag
16:38 13.03.2015.

Samo da mi je znati cifru za koju su se Nikolić, a pogotovo Vučić prodali zapadu. Nemam ništa protiv, samo sam radoznao koja je to cifra.

RA
ranko75
06:41 14.03.2015.

Bez obzira na neke sposobnosti Djindjic ne moze biti veliki covjek niti provodnikom vecine u vodjenju srpske politike. On je izrucio Milosevica, krseci time Ustav svoje zemlje. Ako je spreman da krsi Ustav,onda ce zakon prekrsiti jos lakse. Milosevicu je trebalo suditi u Srbiji, a ne davati ga neprijateljskom za Srbiju zapadu. Cim je to uradio postao je zlocinac. Milosevic je rekao zapadu povodom Seselja da ga ne vracaju.Cim on ponovo moze da javno pokazuje da se tako odnosi prema gradjaninu svoje zemlje u obracunu sa kojim koristi za Srbiju neprijateljski zapad,znaci da on nije nista bolji od Draze Mihailovica ili Pavelica po ljudskim kvalitetama.Oba su dozvoljavali inozemnu okupaciju svoje zemlje da bi im to pomoglo da osvoje i udrze svoju vlast,koja im je bila vaznija od svega. Djindjic je na primjedbu da je njegov postupak amoralan, odgovorio da onaj ko hoce da govori o moralu treba da ide u crkvu.Time je pokazao da u obicnom zivotu za njega moral ne prestavlja nista,to jest da je obicna hulja. U njemu nema ni humanizma ni patriotizma,nego samo goli interes i spremnost da sve izda radi sopstvene vlasti. Ja sam mislio onda da je on protuva, a tako mislim i danas.

Avatar Navrdeda
Navrdeda
16:27 13.03.2015.

BRITANSKI „GARDIJAN“ ocrnio Đinđića i nazvao ga izdajicom Srbije.. Kada su S. Milošević i njegova Socijalistička partija konačno pali, Sjedinjene Države su dobile “reformističku” vladu u Beogradu kakvu su želele. Novi predsednik Vojislav Koštunica je primio bukete, ali poluge moćii je držao čovek Stejt Dipartmenta Zoran Đinđić – i on sigurno svoje vašingtonske sponzore nije izneverio! Prvi prioritet je bio uvođenje programa “ekonomskih reformi” – što je izraz novog svetskog poretka za rasprodaju državne imovine u bescenje multinacionalnim kompanijama. Preko 700 000 jugoslovenskih preduzeća ostalo je u društvenom vlasništvu i uglavnom je bilo kontrolisano od strane radničkih odbora, sa svega 5% kapitala u privatnom vlasništvu. Kompanije su mogle biti prodate ako je manje od 60% kapitala pripadalo radnicima. Đinđić je brzo promenio zakone i rasprodaja je mogla da počne. Posle dve godine u kojima je hiljade društvenih preduzeća bilo prodato, (mnoga kompanijama koje su učestvovale u bombardovanju Jugoslavije 1999.), prošlomesečni izveštaj Svetske banke je obilovao pohvalama Đinđićevoj vladi i njenom “angažovanju internacionalnih banaka u procesu privatizacije”. Ali Đinđiću nije bilo naređeno da proda samo državnu imovinu. Milošević je takođe morao da ode, za obećanu nagradu od sto miliona dolara, čak ako je to značilo i njegovo kidnapovanje u suprotnosti sa jugoslovenskim zakonima i slanje avionom RAF-a na američki finansirano režirano suđenje u Hag. Kad je prodao imovinu svoje zemlje, njenog bivšeg predsednika i svoje političke rivale, šta je ješ ostalo da se proda? Jedino još sama država. I januara ove godine Đinđić je upravo to i uradio. Uprkos suprostavljanju većine njenih građana, “vesnik demokratije” sledio je zahteve “međunarodne zajednice” i posle 74 godine ime Jugoslavije nestalo je sa političke mape. Strateški cilj njene zamene serijom slabih, podeljenih protektorata konačno je bio postignut.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije