Prvaci liberalne Srbije na 12. obljetnicu ubojstva premijera Zorana Đinđića predvodili su jučer tradicionalnu “Šetnju za Zorana ulicama Beograda”, od Krunske ulice, gdje je sjedište Đinđićeve Demokratske stranke, do novog groblja. Zbog kiše u mimohodu nije bilo više od dvije tisuće ljudi, a Đinđićev grob morali su čuvati policajci jer je Vojislav Šešelj zaprijetio da će nekoga poslati na groblje s glogovim kolcem.
Premijer Aleksandar Vučić položio je vijenac kraj spomen-ploče koja stoji na mjestu Đinđićeva ubojstva ispred zgrade vlade Srbije. Vučić se danas poziva na Đinđićeve političke ideje, poziva na jedinstvo.
Dosta je dioba
– Ožujak 2003. zauzeo je mjesto na crnim stranicama srpske povijesti. U podijeljenoj Srbiji zbog podjela su ubijani lideri, kraljevi i politički protivnici, što je donosilo nova ubojstva i podjele. Na godišnjicu smrti čovjeka koji je govorio da će Srbija biti onakva kakvom je sami napravimo, vrijeme je da se prestanemo dijeliti. Srbija više nema snage za diobe na karađorđevićevce i obrenovićevce, partizane i četnike, zapadnjake i istočnjake – rekao je Vučić.
Međutim, Žarko Korać, potpredsjednik Đinđićeve vlade, prisjeća se kako je Vučić o Đinđiću kao zastupnik u Narodnoj skupštini govorio samo negativno.
– Za Đinđića je Vučić imao samo najgore riječi, a danas se na njega poziva. To je u najmanju ruku neobična transformacija – kaže. Ipak, mnogi se analitičari bave usporedbom dvojice srbijanskih lidera, Đinđića i Vučića, ističući neke dodirne točke, između ostaloga i jake veze s Njemačkom. U Đinđićevo doba kancelar je bio Gerhard Schröder i Đinđić je bio tamo rado viđen gost, danas se Vučić često sastaje s Angelom Merkel.
– Suradnja s Njemačkom je ispravna politika. Ipak, između Vučića i Đinđića ne vidim apsolutno nikakvu sličnost. Njihove političke prošlosti su potpuno različite. Đinđić je uvijek bio oporba Miloševiću i može se samo postaviti pitanje je li bio dovoljno angažirana oporba, dok je Vučić bio na Miloševićevoj strani. Đinđić se nije zalagao za rat, nije podržavao rat kao politički projekt kojim se Milošević bavio deset godina – kaže Korać.
Prisjeća se i vremena kad je Đinđićeva vlada 25. siječnja 2001. preuzela vlast.
– Zemlja je bila uništena, nije bila članica čak ni Interpola, ponovo smo morali natrag i u Ujedinjene narode – kaže te ističe kako je ključna razlika između Đinđića i Vučića to što je Đinđić gradio institucije države i vjerovao u njih, dok se Vučić ne oslanja na institucije, više nego u institucije vjeruje u svoje odluke. Đinđić je bio njemački đak, tamo je, na sveučilištu u Konstanzu, doktorirao 1979. kod Jürgena Habermasa na temu “Problemi utemeljenja kritičke teorije društva”.
Političko ubojstvo
Bio je, kaže Korać, vrijedan i racionalan kao da je zaista Nijemac, dok nije sigurno da je Vučić prozapadno orijentiran ili se više ravna prema odnosu snaga u kojima je bez podrške Njemačke nemoguće pristupiti Uniji, jer Vučić je ozbiljno shvatio svoj zadatak približavanja Srbije EU.
Zoran Živković, koji je nakon ubojstva naslijedio Đinđića, ističe kako, da je Đinđić živ, ne bi bilo prenemaganja na političkoj sceni. – Možete li zamisliti Zorana kako kaže da puno radi, kako prvi dolazi na posao – pita Živković.
Korać kaže i kako je Đinđić kao premijer tražio što širu podršku, ponekad ju je očajnički tražio, želeći okupiti što više ljudi. Đinđićevi poštovatelji održali su i tribinu o njegovoj ostavštini ističući kako je to bilo političko ubojstvo te kako do danas nije istražena prava pozadina. Korać pak kaže kako je ta vlada 2001. zatekla personalno naslijeđe Slobodana Miloševića, koje je Đinđića i ubilo.
– Oni su znali što su radili, da su ubijali, pljačkali, silovali, palili. Neki su sada u Haagu, neki su umrli, a neki su i u vlasti – kaže Korać.
Dok Vučić Đinđićevo ubojstvo svrstava u red brojnih atentata na kraljeve i političare koji su obilježili povijest Srbije, Korać ističe kako je Đinđić bio političar kakvoga Srbija u 200 godina moderne povijesti nije imala.
>> Šešelj prijeti na Twitteru: Nikoliću, i Tito i Đinđić su prije smrti imali problema s nogom
>> Na Facebook stavio fotografiju puške kojom je ubijen Đinđić
Samo da mi je znati cifru za koju su se Nikolić, a pogotovo Vučić prodali zapadu. Nemam ništa protiv, samo sam radoznao koja je to cifra.