Prvo je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko pisao predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću i predlagao mu sastanak na kojem bi se podjele u društvu nastojale svesti na minimum kako bi se rješavali stvarni problemi. Iz SDP-a mu je stigla odbijenica i oštar odgovor u kojem su nabrojeni njegovi grijesi, a potom je aktualiziran poziv predsjednicima dviju najvećih stranaka na televizijsko sučeljavanje na koji je sad HDZ, odbijajući ga, oštro odgovorio.
Neki su komentatori potom i Milanovića i Karamarka optužili da u međusobnim obračunima produbljuju podjele u društvu umjesto da se bave onim što je za Hrvatsku najvažnije.
Podjele u društvu!
Počet ću od sebe. Stanujem petnaestak tramvajskih i autobusnih postaja daleko od središta grada, pa se svaki dan popriličan broj kilometara vozim gradskim prijevozom. Volim tržnice, pa sam često na četiri-pet najpoznatijih zagrebačkih tržnica. Ima me i po Konzumima, Kauflandima, Billama, Lidlima..., na ulicama i u kafićima, u knjižarama i knjižnicama... Takoreći – svuda. Ali nigdje ne vidim podjele u društvu, nitko me ne napada, nikoga ne napadam, nikoga ne vidim s oružjem ili nekim agresivnim oznakama na odjeći, niti to tko vidi na meni. Pa se pitam – gdje su te opasne podjele u društvu? Nema ih nigdje, sve dok ne otvorim novine, TV ili računalo i stranice portala.
Dakle, one su samo jedan od mitova koje stvaraju političari i mediji. A mit nije istina, nije stvarnost, nego je laž, uvijek je laž. Nekad dobra, poučna, lijepa, genijalna laž, bez koje nema ni nacija, ni kultura, ni velikih književnosti, glazbe, slikarstva i kiparstva. Nekad je pak štap ili štaka bez koje se ne možemo pokrenuti, oslonac za našu nemoć. Ili laž kao pokriće za naše nevolje, neuspjehe i nesposobnosti. A takav su mit podjele u društvu. Takvih podjela u stvarnosti nema! No čega ima? Ima različitih politika, mišljenja, stajališta, interesa... koji se bore za nadmoć u javnosti, medijima, institucijama, odgoju i obrazovanju, u stjecanju novca. I njih će uvijek biti, i među njima nikad neće biti pomirbe, što nije nimalo tragično. Uvijek će na jednoj strani postojati Šeks, Hebrang i Jandroković, na drugoj Mesić, Fumić i Arsen Bauk, na jednoj Karamarko, na drugoj Milanović, na jednoj Matvejević, Jergović, Jurica Pavičić i Tomić, na drugoj Zidić, Dujmović, Raspudić, Jović, na jednoj Tvrtko Jakovina, Klasić, I. Goldstein, na drugoj Jurčević, Lučić, Nazor, na jednoj Z. Pusić i Teršelička, na drugoj Markićka i Ćavarova, na jednoj Hrvatski tjednik, na drugoj srpske Novosti, na jednoj istina o nedjelima partizana u Drugom svjetskom ratu i poraću, na drugoj njihovo poistovjećivanje s antifašizmom, na jednoj preuveličavanje zločina u NDH, na drugoj želja za njezinim iskupljenjem i slavljenjem, i tako dalje, i tako dalje.
Postoje razlike i različitosti
U tome nema ništa za društvo pogubnoga sve dok se ostaje u granicama zakona, pa se onda ne može govoriti ni o podjelama u društvu koje znače da se to društvo, njegovi dijelovi ili pojedinci, ili njegov teritorij dijele na komade, oštećuju, sakate, usmrćuju, pokušavaju ili nastoje oštetiti, osakatiti ili usmrtiti. Kao i u drugim društvima u svijetu, i u Hrvatskoj će uvijek ili još dugo biti krivotvoritelja povijesti, slavitelja zločina i zločinaca, obožavatelja Tita i Pavelića, umanjivanja grijeha jednih i uveličavanja grijeha drugih skupina u prošlosti, pretvaranja incidenata u pojave, poopćavanja pojedinačnih nepodopština, ozloglašavanja desnih i lijevih. Ništa ne bi riješio ni ublažio sastanak Karamarka i Milanovića koji je Milanović odbio niti njihovo televizijsko sučeljavanje koje je odbio Karamarko.
Zato bi bilo ljekovito (premda nema neke bolesti) da i SDP i HDZ, i Milanović i Karamarko, prestanu govoriti o podjelama u društvu i na njima stjecati (ne znam kakve) političke prednosti. U hrvatskom društvu postoje razlike i različitosti, ali nema podjela, one se stvaraju samo u bolesnim ambicijama političara koje hrani Clausewitzeva misao o ratu kao “nastavku politike drugim sredstvima”.
>>Milanović uzvratio Karamarku: Neka s novim autom dođe i na posao u Sabor
>>Karamarko Milanoviću napisao pismo i pozvao ga na razgovor
Karamarku je stalo do Hrvatske, za razliku od ovog izdajice Milanovića...