Jedan zločin, jedan čovjek, dvije identične presude na dva suda u dvije države. Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati Željko Milovanović, čovjek koji je zbog sudjelovanja u ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franića u listopadu 2008. u Zagrebu na sudovima u Zagrebu (u odsutnosti) i Beogradu osuđen na po maksimalnih 40 godina zatvora.
Obje presude postale su pravomoćne, a kako Milovanović ima hrvatsko, srbijansko te BiH državljanstvo, postavilo se pitanje hoće li dosuđenu mu kaznu služiti u Hrvatskoj ili u Srbiji. Naime, u ovakvim situacijama Hrvatska može tražiti da njezin državljanin kaznu izrečenu mu u drugoj državi služi u Hrvatskoj. Preduvjet za to, među ostalim, je i želja samog osuđenika, da ga se iz zemlje u kojoj je osuđen transferira u neku drugu zemlju. Milovanović, koliko je poznato, nije tražio da ga transferiraju u Hrvatsku, a u Ministarstvu pravosuđa kažu da preuzimanje izvršenja Milovanovićeve kazne nisu tražila pravosudna tijela ni Hrvatske ni Srbije.
Drugim riječima, Milovanović ostaje tamo gdje je sada, u srbijanskom zatvoru, što je i logično jer mu se u Srbiji sudi zbog još nekih (zlo)djela. Osim toga, teško je vjerovati da bi Milovanović, koji je rođen u Belom Manastiru, i tražio da ga se transferira u Hrvatsku, kada se zna da je u Hrvatskoj u odsutnosti osuđen i zbog ratnog zločina jer je kao pripadnik paravojnih srbijanskih postrojbi u Domovinskom ratu ratovao po istočnoj Slavoniji.
Što se tiče njegove uloge u Pukanićevu ubojstvu, prema presudi oba suda, upravo je Milovanović bio osoba koja je u dvorište Nacionala dovezla motocikl na kojem je bila paklena naprava koja je usmrtila Pukanića i Franića. Milovanovićev odlazak nakon što je ostavio motocikl snimile su nadzorne kamere, a u stanu u Petrinjskoj koji je koristio pri planiranju ubojstva nađeni su njegovi otisci prsta te njegov DNK.
>>Odbijena tužba obitelji Nikole Franjića, poginulog u atentatu na Pukanića
>>Berislav Jelinić: Propusti države doveli su do atentata na Pukanića i Franjića
neka ga tamo manji trosak za drzavu