Berlusconi bolje poznaje Talijane nego što talijansku stvarnost poznaju novinari, pa i analitičari javnog mišljenja. Unatoč najavama da će biti teško poražen zbog silnih gafova koje je napravio tijekom petogodišnjeg mandata, unatoč sudskim procesima u kojima je bio optužen za korupciju te unatoč ekonomskoj recesiji Italije, zamalo je pobijedio.
Berlusconi se pravio žrtvom sudskih progona i novinskih napada te je podijelio Italiju napadima na ljevicu. Talijani se plaše komunizma i poreza. Berlusconi je na tome strahu gradio cijelu svoju predizbornu kampanju. Napao je lijevi centar da će uvesti poreze koje je njegova vlada ukinula (kao što je porez na nasljedstvo) te da će zavladati komunisti. Prodi je opovrgavao uvođenje poreza na manje nasljedstvo, ali i sama pomisao na novi porez unosila je strah.
Talijane se uvijek plašilo komunizmom, a talijansko biračko tijelo tradicionalno naginje desnoj ideologiji. Katolička crkva u velikoj mjeri utječe na takav politički odgoj. Berlusconi je sve to znao i to mu je bio adut. Novinarima su, u najmanju ruku, smiješne bile Berlusconijeve izjave o komunistima kao donositeljima poreza. "Oni će vam sve oduzeti", upozoravao je Berlusconi Talijane.
I rezultati agencija za ispitivanje javnog mnijenja najavljivali su pobjedu Prodija, zaboravljajući na desno orijentiranu ideološku većinsku dušu Talijana. Berlusconi je Talijane pozvao da se opredijele između komunističke diktature i njega kao donositelja slobode. Zamalo je pobijedio jer su Talijani, kad je od njih tražio da se opredijele, zaboravili i njegove sukobe interese i sudske istrage protiv njega.
