Igor Jurić, otac Tijane Jurić, za Večernji list iz Beograda je komentirao nestanak Splićanina Mateja Periša za kojim se šesti dan traga.
Podsjetimo, njegova kći 2014. godine nestala je, a nakon tjedan dana pronađena je mrtva i silovana. Taj slučaj podigao je regiju na noge, a njezin otac od tada intenzivno sudjeluje u slučajevima nestalih osoba gdje svojim savjetima i iskustvom pomaže obitelji i istražiteljima.
Kako gledate na slučaj nestalog Mateja Periša?
Matej je državljanin druge države, to za nas ima veliki značaj. Velik broj ljudi nestaje u Srbiji na godišnjoj razini. Negdje između 1200 i 1300 ljudi. Tek oko stotinu ljudi ne uspije se pronaći. Rekao bih da za nas ovo nije nova situacija, ali novo je to što je Matej državljanin druge države. Situacija je komplicirana i pomalo misteriozna. Njegov pronalazak ima višestruko značenje.
Jeste li zadovoljni reakcijom policije, veleposlanstva i općenito tijekom istrage?
Zadovoljan sam, sve ide po planu, ali o uspješnosti ne možemo govoriti dok se Matej ne pronađe. Drago mi je kako su građani Srbije reagirali na nestanak. Ljudi su se solidarizirali i pružaju golemu podršku.
Ronioci su izašli na teren tek peti dan. Je li po vama to trebalo učiniti ranije?
Mislim da se radi o tome da su istražitelji tek tada posumnjali da se Matej nalazi u vodi odnosno u rijeci Savi. Do tada ga se tražilo na drugim lokacijama. Ne zna se ni danas gdje je pa se samom logikom češlja svaki kutak Beograda. Važno je i za istragu kad je prijavljen nestanak. Razgovarao sam s njegovim prijateljima. Oni su već sljedećeg dana u 10 sati ujutro bili na policiji.
Što su vam rekli njegovi prijatelji?
Kazali su da je postojao jedan incident u klubu s osobljem kluba, ali da ni po čemu nisu slutili da bi to moglo rezultirati ovim. Posljednji put su ga vidjeli nešto prije tri ujutro kad je otišao do toaleta. Svi momci prošli su poligraf i priče im se podudaraju, a na društvenim mrežama vidio sam hrpu negativnih komentara na njihov račun. Apelirao bih na sve ljude da ih puste na miru. Na njima je sada veliki pritisak. To su mladi ljudi i nitko ne želi da se dogodi nekakva nova loša vijest.
Jeste li stupili u kontakt s ocem Nenadom?
Nažalost nisam, ali imao sam želju. Želio sam upoznati čovjeka, s njim podijeliti emocije i dati mu pokoji savjet. Nada postoji, ali nažalost trebamo se svi spremati na najgori scenarij. Realnost je takva.
Kako gledate na izvještavanje medija o cijelom slučaju?
Mediji igraju iznimno bitnu ulogu. Važni su za svaku novu informaciju, ali može se dogoditi da se ponekad u eter puštaju informacije raznih sugovornika koji mogu unijeti konfuziju. U ovakvim kriznim situacijama treba se naći neka sredina.
Jedan od korisnijih članaka na ovu temu, uz intervjue naših i srbijanskih kriminalista. Činjenica je da većina nas ima čvor u želucu svih ovih dana, najiskrenije suosjeća s obitelji i žarko želi povoljan ishod. No u cjelini gledajući ipak je bolesno da smo na nacionalnoj razini od sudbine ovog mladića stvorili prvorazrednu opsesiju nad opsesijama, čemu su u najvećoj mjeri pridonijeli ne samo portali nego i tradicionalni mediji, prateći situaciju "iz minute u minutu"(!?) Cijela se nacija danima igra laika-istražitelja prema obrascima iz TV krim serija, novinari i "novinari" nemilice istiskuju iz napaćenog oca najintimnije izljeve emocija i onda njima beskrupulozno trguju pred javnoću (maste brke nad senzacijom koju raspiruju i podjaruju nam osjećaje). Ulovili čak i bivšu razrednicu (zašto nju?) za izjavu, Cvrtila je, mislim jučer rekao da je važno naći ravnotežu između interesa javnosti i i potreba mladićeve obitelji. Trebalo bi ga poslušat.