Da bi se subotnji HDZ-ov predizborni skup u Ciboni zaista mogao nazvati europskim bilo je, ipak, nužno da se u publici pojavi makar jedna europska zastava. A nije. Ne bi se nikome ruka osušila da je, uz tolike zastave HDZ-a i Hrvatske, zamahao i zastavom Europske unije - kad je već to bio, nominalno, skup s europskim predznakom i s najvišim europskim gostima: njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i “spitzenkandidatom” Europske pučke stranke za novog predsjednika Komisije Manfredom Weberom.
Ok, bila je jedna zastava EU službeno istaknuta na držaču za zastave na pozornici, i vrtjele su se žute zvjezdice na plavoj podlozi na LED ekranima na pozornici. Ali nešto što se želi nazvati autentičnim europskim političkim skupom s europskim, a ne samo nacionalnim nabojem, u pravilu ima europske zastave i u publici. Znam, jer sam vidio kako izgledaju europski politički skupovi, od Macronovih prije dvije godine u Parizu do Weberova nedavnog skupa u Ateni.
Ali, zastave nisu bile najbitnija stvar. Bitnije je analizirati širu sliku. Koja je, zapravo, bila Plenkovićeva igra u Ciboni? Čini se da je ovo: Plenković pokušava HDZ kao stranku snažnog nacionalnog naboja smjestiti na zdravu, konstruktivnu, proeuropsku stranu u razdiobi koja se razvija po čitavoj Europi, posebno sada na ovim izborima za Europski parlament, a koja se svodi na pitanje jesmo li domoljubi ili nacionalisti. Za domoljublje ima mjesta u Europi i ono je sastavni dio izgradnje Europske unije, ali za nacionalizam nema mjesta jer može biti poguban za EU. Nacionalisti i populisti su u subotu bili u Milanu, a Plenkoviću, Weberu i Merkel je jako stalo do toga da pokažu da su domoljubi, kojima je važna snaga suverenih država-nacija ali koji istodobno vjeruju u zajedništvo i suradnju europskih država, u subotu bili u Zagrebu. Plenković je jednostavno u tu dinamiku ubacio i reference na Bleiburg, i Thompsonovu pjesmu “Lijepa li si”, i prvog predsjednika Franju Tuđmana. Jer, želi sve vrijednosti do kojih se drži u HDZ-u ugraditi u vrijednosti do kojih drže u Europskoj pučkoj stranci (EPP).
Nije sigurno da će u tome i uspjeti. Jednostavno, treba malo više vremena da se dojmovi slegnu i da se vidi je li uspio ili nije. Osim toga, taj napor nije jednokratan, nije se dogodio samo uoči i na samom skupu u subotu, nego je malo dugotrajniji. Ali, činjenica je da u subotu u Ciboni Tuđmanove zasluge nisu isticali samo govornici iz HDZ-a, nego i Manfred Weber, koji je prvog predsjednika HDZ-a i Republike Hrvatske spomenuo kao jednog od zaslužnih u istoj rečenici s osnivačima EU Adenauerom, De Gasperijem i Schumanom, pa s Helmutom Kohlom, i na kraju s Merkel. To nije beznačajna rečenica, posebno kad dolazi iz usta vodećeg kandidata za predsjednika Europske komisije, dakle ne bilo kojeg europskog političara.
Iz nedavno deklasificiranih američkih diplomatskih bilješki, koje je ovih dana objavio Večernji list, vidimo kako su prije 20 godina o Tuđmanu razgovarali najveći hrvatski saveznici u svijetu: Clinton u svibnju 1999., govori Schröderu da bi Haag mogao optužiti Tuđmana, Klaus Kinkel da “demokracija u Hrvatskoj može zaživjeti tek nakon što Tuđman ode”, ranije (1995.) Kohl govori Clintonu da Tuđman nije laka osoba za suradnju… Tuđman je želio samostalnu Hrvatsku vratiti u obitelj europskih naroda, a ono što Plenkovićev HDZ pokušava - i, na primjeru Weberovih riječi, vidimo uspijeva - je uvrstiti Tuđmana u red priznato velikih europskih državnika.
Dio njemačkih novinara pronašao je zamjerku u tome što su pjevači iz TV-showa “A strana” na pozornici izveli Thompsonovu “Lijepa li si”. Ali bitniji od njihovog je dojam najviših njemačkih gostiju na tom skupu, Merkel i Webera. U razgovoru s ljudima iz Weberova stožera nismo uspjeli čuti nikakav drugi dojam osim “sjajno”, a od izvora bliskih kancelarki Merkel osobno nismo čuli nikakve zamjerke; upravo suprotno, čuli smo i komentare poput: “ne treba se zamarati sitnicama poput ove ili one pjesme” i “gdje bi došli kad bismo provjeravali riječi svake strane pjesme koja će se svirati pred kancelarkom”. Ipak, Srećko Matić iz Deutsche Wellea čuo je od jednog izvora i tvrdnju da je to bila “rijetko viđena blamaža” priređena kancelarki na skupu HDZ-a.
Kako bilo, riječi pjesme “Lijepa li si” nisu sporne ako su pjevane sa zdravim osjećajem domoljublja, a sporne su ako su dio nezdravog nacionalizma. Tanka je linija, a Plenkovićev HDZ kao domaćin Weberu i Merkel približio se jako blizu toj liniji, no ipak s ispravne, ne s krive strane. Jer, za hrvatski domoljubni naboj korisnije je i zdravije kad je konstruktivno uklopljen u širu europsku sliku, nego kad je sam, neshvaćen i destruktivan.
Sorry, ali citirati Srećka Matića je kao citirati Savu Štrbca. Apsolutni no go.