Tim je na prvi pogled bio sasvim normalan dječak. Uredno je pohađao nastavu i nikada nije upadao u veće neprilike. Međutim, volio je oružje i nasilne računalne igre. Posebice Counter Strike (CS), to jest virtualni naslov koji ide u žanr tzv. pucačina iz prvog lica (FPS). FPS-ovi ili First Person Shooteri su igre u kojima igrač doslovce ulazi u svijest svojeg digitalnog alter ega.
Umjetna inteligencija
Drugim riječima, okolina se promatra iz subjektivne perspektive, a u ruci se nosi vatreno oružje. Cilj ovakvih igara neupitno je nasilan; kako bi se prešlo u novu razinu ili pokupilo bodove, treba ubijati, ubijati i ubijati. Štoviše, u Counter Strikeovu slučaju, nasilje je usmjereno prema drugim ljudima. CS, naime, ide u žanr internetskih mrežnih pucačina u kojima neprijatelji nisu vođeni umjetnom inteligencijom, nego drugim igračima koji mogu dolaziti sa svih krajeva svijeta.
Igra je podijeljena na mečeve u kojima je igračima dana i mogućnost sklapanja borbenih timova. Za uspjeh se traži brzo oko te još brži refleksi. Gotovo svaki metak ubija u trenutku. CS se trudi biti što realniji te u virtualni svijet donijeti osjećaj prave taktičke borbe. Krvi ima, ali se s njom ne pretjeruje jer to je prije svega akcijska igra. Na dijelu tijela koje pogodi metak pojavljuje se crvena mrlja, a mjesto na koje pada pokošeni vojnik preplavljuje crvena lokva. Realnost se očituje i u vjernim digitalnim replikama stvarnog oružja koje uključuju cijeli arsenal, od običnog pištolja do automatskih pušaka i ručnih bombi. Inače, CS bi se mogao usporediti i s popularnim paintballom... Ili još bolje, s borbom uz pomoć zračnica, što je, čini se, bio još jedan “sport” kojim se Tim volio baviti u slobodno vrijeme.
Tinejdžeri uz igrice
Je li Tim igrao i neke druge puno krvavije igrice, zasad se ne zna. U igrici Call of Duty krv šiklja na sve strane, lete komadi mozga, ruku i nogu. Ratne igrice smještene su u razdoblje Drugog svjetskog rata, kao ona u kojoj japanski vojnik odrubljuje glavu neprijatelju. Na žalost, čini se da su Timu pucačine iz njegove omiljene igre poslužile i kao vježba za ono što je uslijedilo. Ali nikako kao isključiv povod.
