Dok je visoka i vitka lepršala školskim hodnicima, nismo mogli ne pomisliti da je riječ o bivšoj košarkašici. Da nismo daleko od istine, potvrdila nam je podatkom da je košarku igrala 31 godinu u raznim hrvatskim klubovima, ali za reprezentaciju je bila samo na širem popisu.
Lijek da baka živi vječno
Danas ima svoj košarkaški klub "Labrada" u kojem je glavni trener. Nevenka Mravlinčić ima 44 godine, radi u zagrebačkoj Osnovnoj školi kralja Tomislava kao defektologinja, sudjelovala je u štrajku prosvjetara, od kojeg, kazala je prvog dana štrajka, ništa posebno nije očekivala. Na prvi pogled jedna od mnogih koja je zbog male plaće i degradiranog statusa javnosti i Vladi željela poručiti da se s tim ne slaže. Priča slična pričama tisuće učitelja. Ali, ipak nije.
Nevenka Mravlinčić, za rodbinu i prijatelje Nena, ima četiri diplome, specijalist je košarke i pred doktoratom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. A sve je diplome stekla uz rad. Na pitanje kako je to moguće, kratko odgovara:
– Jednostavno! Njeno "jednostavno" znači da je od završetka srednje farmaceutske škole pa do prije pet godina radila u ljekarni.
– Maturirala sam 1990. i zaposlila se u ljekarni jer nisam prošla prijamni na zagrebačkom Farmaceutskom fakultetu. Računala sam odraditi staž i pokušati sljedeće godine. No ponovilo se i tako tri puta. Farmacija je bila moja prva ljubav. Još u petom razredu svojoj sam baki rekla da ne treba brinuti jer ću ja za nju pronaći lijek koji će joj omogućiti da živi vječno. Nastavila sam raditi u ljekarni i 2000. upisala radnu terapiju na Visokoj zdravstvenoj školi. Završila sam je u roku i odmah nakon toga upisala smjer košarke na Kineziološkom fakultetu.... Ali paralelno sam studirala i na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu koji sam također u roku diplomirala – priča Nevenka.
A onda je konačno u Travniku u Bosni i Hercegovini 2011. upisala Farmaceutsko-zdravstveni fakultet. Zašto tamo, zanimalo nas je.
– Fakultet je odlično organiziran i prilagođen je ljudima koji rade. Sve što se radilo preko tjedna mogla sam nadoknaditi vikendom. Vikendom radi i referada, profesori su na raspolaganju, mogu se obaviti konzultacije, seminarski radovi, sve. Fakultet je odlično organiziran, nikada nisam imala problema s literaturom. Zanimljivo je da se na Fakultetu nastava održava na hrvatskom, bosanskom i turskom jeziku – priča Nevenka i dodaje da je u Hrvatskoj problem nastaviti obrazovanje ili promijeniti zanimanje ljudima koji su maturirali prije 2010., prije uvođenja državne mature.
– Da bi se upisali na fakultet, oni sada moraju polagati državnu maturu. Tako je samo kod nas, to je čista diskriminacija. Ljudi u svijetu fakultete upisuju i u poznim godinama uz podršku poslodavca, države i društva. To kod nas ne postoji – upozorava Nevenka koja je doktorat na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu sama platila, a sama plaća i sve znanstvene skupove u inozemstvu na koje odlazi predstaviti svoje radove.
Lijepo i ružno u školi
– Sve plaćam sama jer Ministarstvo i škola nemaju novca, u školi čak ne mogu dobiti slobodne dane jer se doktorat vodi kao moje privatno usavršavanje. A upisala sam ga kako bih bila uspješnija u svom poslu defektologa. Dok se tako budemo odnosili prema obrazovanju, napretka neće biti – zaključuje Nevenka. Kad je 2010. diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, posao u ljekarni zamijenila je poslom u školi. Dodaje da je u životu imala veliku sreću jer ni jednog dana nije bila na burzi rada. U školi će, kaže, ostati sigurno još ovu školsku godinu. A onda?
– Ne znam. Za ovih pet godina u školi završila sam farmaciju i dovela doktorat pred kraj. Bilo je lijepih trenutaka. Radim u inkluzivnoj školi u kojoj su djeca s raznim problemima i veseli me jako svaki njihov uspjeh i pomak nabolje, ali isto tako i razumijevanje koje prema njima pokazuju ostala djeca. Da, bilo je u školi lijepih trenutaka, ali i mnoštvo razočaranja. Gomila papirologije, mala plaća, nezainteresiranost za usavršavanje djelatnika... A što je najgore, ne vjerujem u neke znatne promjene. I kad pogledate, obrazovanje se u Hrvatskoj ne cijeni i ne isplati. Svoje nikada neću moći naplatiti, ali niti imati priliku pokazati sve što znam. Mislim da ću zbog svega toga posao potražiti u farmaciji, tamo su početničke plaće 8000 kuna – zaključuje Nevenka.
Pa nije mi jasno o cemu se ovdje radi? Imam osjecaj da ljudi dozivljavaju da tržište rada čeka samo njih. Zena je radila cijelo vrijeme dok je studirala . Super. Radila je i u struci.Super. Zavrsila visu za terapeuta i logopeda i nastavila dalje. Super. Svaka cast. Ali nije mi jasno gdje je sad problem? U tome sto kao drzavni sluzbenik u skoli nije plaćena 10 000 kn mjesečno? Ili u tome sto netko obezvrjedjuje visu terapeutsku iz Travnika? Suma sumarum. U Hrvatskoj je teška situacija, teško je uspjeti.. Ali diploma nije dovoljna ni tu ni vani da se ostvaris i da ispunis sve sto zelis.. Ako nemas nekakvih društvenih kvaliteta, ako si mutavac, ako si bez dlake na jeziku, ako uvijek moras biti u pravu, džaba ti je 5 diploma... Iskreno. Isto kao sto ne bih isao kod doktora koji je upisao 1990, a zavrsio 2005 tako mi je tesko povjerovati da je ovdje rijec o nekom megadzambo strucnjaku koji 4 puta ne prodje prijemni na nekom fakultetu. Ljudi vole za neostvarenje svojih želja kriviti drugoga bez da pogledaju koliko sami pridonose svom uspjehu ili neuspjehu. Ako misli da je problem u drustvu, želim joj sreću; nek se iskuša negdje drugdje gdje ce njena strucnost doci do izrazaja.