SADA JE JASNO DA JE odgađanju strukturnih reformi došao kraj. Procedura prekomjernog deficita (PPD) postaje makroekonomski okvir i vrhovni dokument svih naših razvojnih strategija u srednjem roku. Dovoljno dugom da pokrije barem dvoje parlamentarne izbore. Ambiciozne i velike političke stranke su u nevolji. Nemaju odgovore na novonastalu situaciju. Stare fore više ne prolaze. Nema više mogućnosti rasta standarda na inozemni dug. Nema više mobilizacije naroda na foru „moramo zbog procesa pristupanja EU“. Nema više konsenzusa. I ono najvažnije - nema dovoljno novca u proračunu, tko god bio na vlasti.
Mnogi se u tim velikim strankama stoga pitaju da li uopće, onako iskreno, žele preuzeti odgovornost i doći „na vlast“. Kada nema ni novca, ni vlasti ni slasti. I kada bi morali raditi sve suprotno od onoga što su naučili obećavati. Ili, još gore, raditi upravo ono zbog čega su napadali one druge. Eto nam konsenzus barem oko nečega! Suglasje da sada nije pametno biti na vlasti. Optuživanje onih drugih zbog „teškog naslijeđa“ više ne pomaže. Kritiziranje ovih prvih zbog nesposobnosti također ne pomaže. Nedostaje ono – a mi ćemo provesti … Što ćete to vi provesti? Da vas čujemo ...
Pomognimo neodlučnim političarima da progovore o pravim stvarima. Pobrojimo neke koje se mora napraviti. M-O-R-A! Dakle, kao prvo, morat će se ozbiljno smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru. Ozbiljno smanjiti, na desetke tisuća. Time će broj nezaposlenih privremeno narasti na možda i preko 400,000 i to usred ljeta, kada je sezonski najniži. Drugo, to neće ići bez promjene ustroja, strukture javnog sektora. Smanjiti se mora broj župana i njihovih podređenih službenika, tajnika, savjetnika, vozača, portira ... Smanjiti se mora broj gradonačelnika i svih njihovih … Smanjiti se mora (barem na trećinu) broj načelnika općina i svih njihovih …
Mora se, nadalje, doslovce ukinuti desetke agencija, zavoda, centara, komora, instituta, itd. Blaže rečeno, prepustiti ih tržištu, ukidanjem plaćanja iz proračuna. Prodati vrijedne nekretnine u kojima se sada nalaze, a dobiveni novac uložiti u nove tvrtke i za smanjivanje javnog duga. Bez ikakvog cinizma ljude koji će u tom procesu ostati bez posla valja uputiti i prema tim novim tvrtkama. Neki će i dalje na posao dolaziti na istu adresu, no ovaj put će to biti privatna tvrtka u kojoj se doista radi, a ne državna agencija u kojoj se „dobiva plaća“.
Mora se iz temelja reformirati i sustav javnog zdravstva. Tko to danas ne vidi ne može se smatrati ozbiljnim čovjekom. Sustav je na izdisaju. Na rubu je elementarnog funkcioniranja. Svi su očajni – liječnici, pacijenti, HZZO, ministar, bivši ministri … Hrvatsko javno zdravstvo je toliko bolesno da zahtijeva iskren i hitan dogovor velikih političkih stranaka, bez obzira na njihovu zaigranost međusobnim blaćenjem. Zdravstvo nam je poput teško ozlijeđenog igrača na utakmici. Da bi mu se ukazala pomoć, loptu se ispucava u aut a ne prema golu protivnika. Taj dogovor HDZ-a i SDP-a mora i može premostiti sve ostale njihove razlike, hinjene ili stvarne, toliko je važan. Inače će nestati. Taj dogovor moraju napraviti, zajedno, SDP-ovi ekonomisti, aktuari i liječnici, HDZ-ovi ekonomisti, aktuari i liječnici, potom nestranački stručnjaci, domaći i strani, i, najvažnije, predstavnici privatnog sektora. Oni su i putokaz i put … Nije put ono što smo do sada vidjeli. Bez dogovora, bez vizije, bez računice, bez odgovornosti. Ali s podmetanjem noge – Ostojić Milinoviću ispred rodilišta u Sinju, Milinović Ostojiću u bolnici u Pakracu. Jedan i drugi i njihovi šefovi svima nama diljem Hrvatske …
Reformirati se moraju i „javna“ poduzeća. Koliko smo zastranili na tom području govori i terminološki kaos koji opstaje unatoč članstvima u EU, NATO-u … Kod nas se još uvijek pod javnim poduzećima misli na HEP, INU, Hrvatske vode, Hrvatske šume, …, na državno vlasništvo i upravljanje. U Americi se javnim poduzećima nazivaju 100% privatne kompanije s milijunima dioničara – Microsoft, GE, Intel, Johnson & Johnson… Našim „javnim“ poduzećima i cijeli javnim sektorom morat će se konačno upravljati kao američkim. Zašto? Pa, njihovi burzovni indeksi ovih dana ruše povijesne rekorde, naši su oko dna. Ekonomija im raste li raste, naša pada li pada. Eto zašto se ovo gore MORA. Nastavak slijedi.
Čime je ovaj lik zaslužo prostor, lik koji je prenio hrvatsko bogatstvo na rodijake, gadi mi se portal koji nam gura ovoga lika. Što je on napravio sim što je hrvatsko obiteljsko srebro prenio na rodijake, Dukat, Banke, Pliva itd.... dalje neću nabrajati.