Savjetnik koji će naći novac za otkup MOL-ova udjela u Ini i istodobno raditi na pronalasku strateškog ulagača može biti samo jako svjetsko ime, a takvih je pet do šest, primjerice Goldman Sachs, Morgan Stanley, JP Morgan, Deutsche bank, UBS. Svi oni imaju jake timove za pojedine sektore pa isto tako i za energetiku. Već je i sada jasno da će neki ići s partnerom iz RH koji zna domaće zakone, poslovanje... Kako će posao savjetnika obuhvaćati više radnji, od procjene vrijednosti do pronalaska ulagača, cijena usluge prema procjeni bit će oko 30 milijuna eura. Cilj je naći ulagača u Inu koji će biti usmjeren na proizvodnju i istraživanje, a takvih trenutačno ima izvan Europe.
Kako se neslužbeno čuje od sugovornika bliskih procesu, strateški partner zasigurno bi mogao biti s drugog kontinenta. A interesa nekih, primjerice azijskih kompanija, ima. MOL je spreman prodati udjel, ali već je sada jasno da će najveća prepreka u pregovorima biti cijena.
Dugoročan interes
Iako se već u negativnom kontekstu naglašava cijena koju ćemo morati platiti budućim savjetnicima, stručnjaci upozoravaju da situaciju treba sagledavati iz drugog kuta. Pa se pitaju je li nam bitnije sada dati 20 ili 30 milijuna eura za dobru analizu i u idućih pet godina imati dvostruko vredniju Inu, ili ostaviti da proizvodnja i nadalje s MOL-om odumire te da vrijednost domaće naftne kompanije uskoro bude nula! Osim toga, upravo nas je nedostatak analize 2003. doveo u situaciju da odaberemo MOL, koji je i sam priznao da njihov prioritet nije istraživanje.
U natječaju će se sigurno navesti uvjet da budući savjetnik nije radio za MOL posljednjih pet godina. Problem je što je takvih od svjetski poznatih imena malo. Navodno Goldman Sachs nema poslovne veze s MOL-om. Kada je riječ o domaćim investicijskim savjetnicima koji bi mogli nastupati sa stranim, izdvajaju se tek dva imena – Zagrebačka banka i Intercapital. Domaće ime sigurno ne može nastupati u razgovorima sa svjetski poznatim naftnim kompanijama, ali može pomoći stranom savjetniku, primjerice, u tumačenju hrvatskih zakona.
Iako realnu cijenu Ine tek treba utvrditi, dosadašnje analize pokazuju da je vrijednost oko 2,5 milijardi eura, tj. oko 18 milijardi kuna. Prema toj računici MOL bi mogao dobiti oko devet milijardi kuna za svoj udjel od oko 49 posto. No, jasno je da će tražiti više i upravo će to biti najveća prepreka u realizaciji otkupa MOL-ova udjela. Strateški partner tražit će se izvan Europe jer tim je naftnim kompanijama bitna proizvodnja, tj. očuvanje rafinerija. To će biti i prvotni uvjet koji će ulagač morati ispuniti, odnosno netko kome će Ina biti važna u strategiji, tko će je više usmjeriti na istraživanje, posao koji je MOL potpuno zanemario. No, ako se i kada se takav ulagač i pojavi, bit će konkurencija MOL-u te će tim više Mađari moći ucjenjivati traženom cijenom za svoj udjel u Ini.
Azijske tvrtke traže utočište
MOL je spreman prodati svoj udjel, to je već htio učiniti prije tri godine kada je u data roomu u Londonu poslovanje Ine proučavao, za ulazak u domaću kompaniju jako zainteresiran poljski PKN Orlen, a interes je iskazala i američka Klesch grupa. I tada je cijena bila prepreka jer je MOL tražio više od procijenjene vrijednosti. Osim toga, prije tri godine država nije bila uključena u pregovore, a svaki ulagač koji bi preuzeo 49 posto želi i prethodni dogovor s drugim najvećim dioničarom, što je u slučaju Ine RH. U dosadašnjim razgovorima s potencijalnim ulagačima, zasad samo neformalnim, nije bilo izričitog zahtjeva da se preuzme većinski paket u Ini.
Mnoge kineske naftne kompanije pokazuju interes za pronalazak utočišta u Europi, a neke su to već i učinile, poput China Energy Co. Limiteda u Rumunjskoj. Navodno teren proučavaju i neke tvrtke iz Indije, Filipina... A nisu neaktivne ni kompanije s američkog tržišta pa se opet računa na Klesch grupu. Iako će uvjet biti da budući ulagač zadrži rafinerije, ipak će sigurno morati naći drugo proizvodno rješenje, a u skladu s promjenama navika na tržištu. Trenutačno se jačanjem potrošnje u zemlji i s dobrim turizmom povećava i potražnja za gorivom. No, primjerice, u najrazvijenijoj europskoj zemlji Danskoj više je punjača za automobile nego benzinskih postaja pa je jasno da je to budućnost i ostalih zemalja čemu će se trebati prilagoditi. Ali svakako uz opstanak proizvodnje kako Ine tako i HEP-a, za koji će se navodno također uskoro raspisati natječaj za savjetnika. Tako Vlada želi pokrenuti proizvodnju i ulaganja uz istodobno jačanje tržišnih načela stavljanjem, primjerice, HEP-a na burzu.
Za tu lovu ste mogli angažirati Vidoševića on zna s lovom vašom.